
Ništa se nije promijenilo tamo od prošle godine na moje opće zadovoljstvo. Aerodrom je i dalje veličine zagrebačkog aerodroma, iz aviona se silazi stepenicama i s piste se do zgrade hoda. Nitko nije paranoičan, nema special safty regulations i ne kontroliraju da li imas čisti veš, i sretne crvene krvne stanice.
Iste velike bube ko i lani su plazile po pisti,a isti tip je skupljao male bube u neke velike plastične vrece koje su onda otvorene lezale na podu a manji dio sretnih buba je bježao iz njih. Drugima se nije dalo. I uopće se nitko ne uzrujava što tip koji ih skuplja radi sizifov posao,ali to je Afrika. Samo se pitam što onda rade s tim bubama?
Recikliraju ih ili ih šalju u neke rehabilitacijske centre? Ili hrane majmune, ptice ili tko već želi jesti bube veličine bubamare samo sive. Ribe možda?
Sljedeći put cu se pobrinuti da saznam odgovore na ova intrigantna pitanja.
Jedino mislim da nas je ove godine dočekao drugi tip iz ASCO rent-a-cara. Ako netko ponukan mojim preporukama odluči ikad otići u Nambijiu obavezno uzeti auto u Ascu, auti su u super stanju, imate dodatni rezervoar, i dvije rezervne gume osim toga na njihovom webu cete naci fenomenalne safty tips : http://www.ascocarhire.com/safetydriving_E.htm .
Ovogodišnji Toyota Hilux - auto mog života - bio je još mrvicu bolji od onog prošlogodišnjeg. Onaj prošle godine imao je zvuk kao šivaca mašina Singer kakvu je imala moja prabaka, ali je bio sila. Ove godine ovaj je imao više onako fancy zvuk i bio je lakši na mjenjaču.
Osim što smo prekontrolirali da li još uvijek radi restoran gdje smo prošle godine jeli steak od oryxa, i podigli novac na bankomatu nismo se zadržavali. Čak smo ovaj put i pogodili izlaz iz grada iz prve I nismo ušli u pogrešan smjer (tamo se vozi lijevom stranom).
Inače, što se tiče vožnje po Nambiji. Sve ceste su jako dobro obilježene i u jako dobrom stanju. Svugdje su putokazi pa čak i za najgoru zabit i stazicu po kojoj samo koze idu. Tako da koze znaju da se nalaze na F2589 i da ce uskoro raskršće sa M56. Večina ljudi vozi bijele Toyota Hiluxe. Bijele zato jer kad se vozis kroz bush svaka biljka ima neko trnje osim toga prašina je oštra i za godinu dana novi auto bi izgledao ko lice Donatele Versace. Na bijelom se ogrebotine najmanje vide a osim toga bijela je nova crna u auto industriji tako da je Afrika u tom pogledu uvijek u modi.
Mi smo krenuli na sjever Okahanja - Otjiwarongo i nekih 60-tak km od Otjiwaronga pa onda nekih 10tak makadamskom cestom je naše prvo odredište Kambaku lodge. Tamo smo stigli mrtvi umorni je nakon cijele noći leta i onda još 4 sata vožnje i nije drugo za očekivati.
Iako Namibija već dugo nije Njemačka kolonija niti ima veze s Njemačkom, još uvijek dosta njemaca živi tamo. Bave se ili poljoprivredom tj uzgojem stoke ili divljači, ili vode male hotelčiće (Lodges u daljenjem tekstu).
Tako i Thoersten rastavljeni Njemac koji je svoj mir I sreću pronašao u Namibiji.
Post je objavljen 15.06.2012. u 11:01 sati.