Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/yantar

Marketing

Do you see, do you care all about what I'm going through?

I dok se nasa Lijepa nasa brine oko para sisa na Europskom prvenstvu...
Dok se nasi politicati brinu kako da ostave dobar dojam u LGTB zajednici...
Ja se borim sama sa sobom da i nocas ne zaplacem dok moj dragi lezi pored mene...
Sa maskom od flastera na licu...
Prozivljavajuci tu noc iznova u svojim snovima...
Budeci se...
I nalazeci mene u suzama kako bol prozivljavam na javi...
Bojeci se zatvoriti oci jer tek onda horor pocinje ispocetka...

Ali mozda nije ni bitna ta noc...
Jer da je bitna, vijesti bi pisale o tome...
Da je vazna, poduzeli bi nesto da se to vise ne dogada...
Da je vazna, osjecali bismo se sigurno...
I moj brat se ne bi morao brinuti hoce li na svoj rodendan prozivjeti taj teror jos jednom...
Mogao bi popiti pivu, dvije ne razmisljajuci prije koliko je sati popio tablete za bolove...
Tablete koje je popio zbog slomljenog rebra koje je posljedica nemilih udaraca nekolicine huligana...

Je li se itko zapitao kako se nosimo s time?
Jer ja se ne nosim...
Ja ne znam gdje sam i kako da krenem dalje...
Pricam o tome kako mi je lice masno zbog maske, kako nisam pocupala obrve jer me boli svaki doticaj sa licem, kako ne mogu oprati kosu jer, opet, smeta mi ta jedina stvar koja stiti moj slomljeni nos...
A ne pokazujem da se bojim da su negdje u ovom gradu moji napadaci, slobodni se secu...
Ne pokazujem da mi se ruke znoje cim cujem da moram prosetati ulicom...
Ne pokazujem da se bojim da li je operacija prosla u redu i da li mi je nos ravan kao prije udarca...
Kakav je bio prije nego me udario onaj lik dok sam pokusavala pomoci bratu i decku da ih ne ubiju kao pse na kolodvoru Velegrada...
Kakav smo mi to svijet gdje se 20ak ljudi, maloljetnika i mladih punoljetnika, obrusi na 4 decka i jednu curu jer su Dalmatinci u krivom gradu...
Kakav smo mi to narod kada duplo toliko ljudi gleda kako ta "uzorna djeca" tuku 2 decka i kako jedna cura dobiva sakom u nos od decka duplo veceg od sebe... I ti ljudi nisu poduzeli nista...!
Kakav smo mi to narod...

I novine ce opet izvijestiti o tome kako su huligani napali homoseksualne osobe, kako je u prometnoj nesreci nastradala osoba srpske nacionalnosti...
Izvijestiti ce kako je nasa politicka elita napravila jos jedno sranje koje nece pomoci nasoj drzavi...
Kako je poznata osoba izasla u javnost bez donjeg rublja...
Ali zaboraviti ce izvijestiti... Ne, zapravo... Nece ni smatrati vaznim cinjenicu da se troje ljudi, mladih ljudi, studenata, bori sa traumom koju su im nanijeli njihovi sunarodnjaci...

Da... Ponosni smo sto smo Dalmatinci...
Od toga dana, biti cemo i još ponosniji...
Nadam se da su i roditelji nasih napadača ponosni na svoju djecu, jer zaista su ih dobro odgojili kada mogu napadati ljude na kolodvoru, nicim izazvani, samo zato jer im je zasmetalo što su rodeni "malo juznije"...

Post je objavljen 13.06.2012. u 23:16 sati.