BUDI MI JAMAC
Da imam puno prijatelja, baš se i ne mogu pohvaliti, ali one koje imam, ne dam nikome. Tu moj egoizam dolazi do izražaja. U koliko Ga netko želi „prisvojiti“, postajem „opak“. Ljubomorno ih čuvam ko zjenicu oka. Imam ja i neke prijateljice, nije da nemam. Što sam stariji sve mi se više nude, da mi budu prijateljice, a ja ih ne odbijam. Valjda su i one shvatile da više nisam „opasan“.
Toga jutra zvonjava telefona probudila bi i susjeda koji, btw. spava do dva popodne pa ispada da sam ja, koji se budim u devet, najveći ranoranilac u ulici, izuzev onih koji šeću cucke u pet ujutro, a hvala bogu, ima ih. „Šetači“, iz pouzdanih izvora znam, da se, nakon što se cucak „olakšao“, vračaju u krevet. Tako da ja i dalje ostajem jedini ranoranilac.
Rekoh kako je telefon opako zvonio toga jutra. Dok sam se ja „izbauljo“ iz kreveta, potrajalo je. Već sam bio spreman nekome nabrojati cijelo porodično stablo. Prvo što mi je palo na pamet, opet zovu ovi iz banke.
-„ Kasnite sa ratom kredita, kada mislite platiti, poslaćemo vam opomenu koja košta 200 kn
( a već su poslali tri), ako ne platite u roku osam dana i bla, bla,bla ...“. Ma pun mi ih je ku.. fer.
Konačno se javih na telefon, kad ono moj prijatelj Marko. Marko je jedan od onih koje ne dajem nikome. Koliko sam bio sretan da me ne zove ona ku čka iz banke, toliko sam bio ljut što me Marko probudio. Taman sam sanjao bliski susret sa jednom susjedom, koju već duže vremena špijuniram dvogledom dok se bezbrižno sunča na svojoj terasi. Sve sam više u uvjerenju da me već odavno primijetila. Nekako mi se čini da svaki puta izostavi neki dio odjeće. Još dva tri sunčanja i bingo. Nije meni lako, u špijuniranju moram paziti da ne naleti moja supruga ili da me ne primijeti njen suprug, a ni ona „alapača“, susjeda, nije ništa manje opasna.
Toga sam dana odlučio promijeniti mjesto s kojeg ću špijunirati. Trešnja u mom dvorištu pruža najbolji pogled na Njenu terasu. Sve sam posložio, klupa, stol, stolica. Dvogled oko vrata, zelena majica, vrhunska kamuflaža i to je to. Penjanje nije baš proteklo kako sam zamislio ali za „takav pogled“ isplati se i upustiti u tu avanturu. Zauzeo sam poziciju, upravo je otkopčavala grudnjak, počeo sam se znojiti. Pomislih, za ovakve grudi, koje će upravo zasjati na suncu vrijedi reckirati. Taman, kada sam izoštrio dvogled, začuh, -„Kojeg vraga radiš tu na drvetu“? Toliko sam se uplašio da sam izgubio ravnotežu i počeo padati s drveta. Sva sreća, ispod mene bilo je nekoliko debljih grana pa su ublažile moj pad.-„Nije mi ništa, nije mi ništa“.- „Nisam ništa slomio“.- Kojeg vraga radiš na drvetu“? upita Marko.-„Gledam ima li zrelih trešanja“, rekoh mu.-„Ma daj molim te, zrele trešnje u travnju“? Nije se dao Marko.-„A zašto imaš dvogled“? upita me.-„Pa da ih bolje vidim“ rekoh zbunjeno.-„Koga, trešnje ili njene sise“. Bio sam provaljen.-„O.K., vidi, ja znam čuvati tajnu, sljedeći puta, kada se bude sunčala, moraš mi odmah javiti, imam i ja dobar Ruski dvogled“. Moja tajna je bila provaljena. Održao sam riječ. Zvao sam Marka, ali susjeda se idućih dana “sunčala“ potpuno obučena. Počeo sam mrziti Marka zbog toga, a tako mi je malo trebalo da vidim tu ljepotu koju je nosila iznad pupka, možda i ispod. Treba ga se pod hitno riješiti, ali kako, pa on je moj prijatelj, je da je ponekad naporan, ali je prijatelj, uz to ima i zlatne ruke, svašta zna, za razliku od mene, popraviti po kući.
Toga jutra nakon što me probudio, telefonom“, iz „slatkog sna“ i nakon što mi je pokvario „užitak“ koji se trebao dogoditi u snu sa susjedom, odluka je pala. Marka moram, privremeno, eutanazirati iz svog života. Samo kako? Sjetih se stare finte.-„Marko dođi brzo kod mene, požuri“.- „Šta, sunča se? Jel se već skinila“? Čulo se njegovo „rondanje“. Pomislih. Traži dvogled.
Marko je stigao u rekordnom vremenu. Maramicom je brisao dvogled. Našao me u kuhinji kako kuham kavu.-„Gdje je, jel se skinula“? –„Sjedi“,rekoh mu. Nisam te zato zvao nego zbog ozbiljnije stvari. –„Ma daj, što može biti ozbiljnije od Nje“? upita me.
-„Marko slušaj me, stvar je ozbiljna, hitno mi treba jamac za jedan veliki kredit, pa mislim, pošto smo dobri prijatelji, da mi ti budeš jamac“. Marko me ozbiljno pogledao.-„O.K., nema problema, javi kada, sada žurim“.
Od tada, ja već dva mjeseca sam na miru uživam gledajući sa terase kako se moja susjeda svakodnevno sunča. Naš odnos se čak i produbio. Jučer se sunčala u društvu svoje prijateljice. Dolaze topliji dani, trešnje su pojedene. Nisam se više penjao na trešnju. To sam prepustio mojoj supruzi, a ja sam kao pravi gentleman čekao ispod da ju prihvatim ako pada. Jednom je spomenula kako se loše vide trešnje kada si na drvetu, usput je promrmljala da bi se dvogledom bolje vidjele. Pravio sam se da ne čujem tu opasku.
Marko mi se već dva mjeseca ne javlja na telefon. Kada god sam ga tražio kod kuće, njegova supruga je rekla da je upravo izašao. Nikada nije skidala lanac sa vrata, ponekad mi se učinilo da čujem njegovo disanje iza vrata, možda.
Nedostaje mi moj prijatelj, a i nagomilalo se dosta kvarova po kući. Moram ga naći i reći mu da sam odustao od kredita. Želiš li se povremeno riješiti dosadnog prijatelja, reci mu: - „BUDI MI JAMAC“.
Post je objavljen 14.06.2012. u 16:02 sati.