-radni naslov „Jebiga, mali!“ iliti „Odgoj dječaka u Hrvatskoj“
( svaka sličnost sa stvarnim osobama je nestvarna )
-Uh, je'm ti mater! 'Ko škripi!-umalo je naglas opsovao D dok mu je neljubazna djelatnica kladionice tipkala listić, pa se naglo okrenuo ne bi li otkrio tko siluje decibele.
Na svoje veliko iznenađenje, ugledao je „bezobrazno“ razigranog dvogodišnjaka i to u akciji guranja metalne stolice, dvadesetak centimetara više od sebe i bez gumica na nogama. Ruta je bila od poker aparata prema sredini prostorije, dok mu je majka hladnokrvno stiskala tipke na istom tom aparatu, ne obazirući se na njega kao da joj nije sin.
A bilo je za pretpostaviti da jest, jer joj je pod nogama ležala torba iz koje su virile dječje stvari i igračke.
-E, jebiga mali!-govorio je D i dalje u sebi.-A za mamu…e, to stoji!
Zatim je pozornije pogledao dotičnu. Na prvi pogled, bila je zgodna i seksipilna; mlada i jedra; ali na drugi i ne baš lijepa, jer je grubim grimasama poružnjivala u suštini privlačno lice…
I glas joj je bio odbojan, jer nije govorila, nego se derala, naravno ne mičući pogled sa šarenog ekrana:-Leo! Je'm ti mater! Ostavi to!
Pomalo šokiran doživljenim, D je uzeo listić i pokušao ga prekontrolirati, budući mu se događalo da mu upišu krive parove ili krive tipove, ali se nije mogao skoncentrirati od silne škripe koju je klinac sve razdraganije proizvodio.
-E, jebiga mali! Sad si pretjerao.-nastavio je, još uvijek u sebi da ne bi ispao mrzitelj djece ili pak netko tko se preko nestašnog klinca nabacuje mladoj majci, koja bi mu zapravo mogla biti kćer.
Tada se ponovo zagledao u nju. Tijelo joj je bilo bogovsko; dobra sisa, guzica još bolja, a da stvar bude gora, tajice preuske.
No, sve mu se više počela gaditi kao žena, naročito kad je zabila kažiprst u nos da nešto iskopa.
Uto je iza pulta izašla djelatnica, prilično iritirana klincem koji je tada već pjevao uz „glazbu“, naravno samo njemu razumljiv tekst:-Ba-ba, nja-nja, la-ga! Gu-ga, mi-ga, ba-ga!
Mali ti je neumoran…he, he…kao da je progutao baterije!-obratila se oprezno i previše ljubazno, jer joj je ova ipak bila „mušterija“.
-A ne znam koji mu je kurac!-odvratila je mlada mama, razočarana jer aparat ne vrti njene karte, pa se opet izderala na klinca, ponovo ga ne gledajući.-Smiri se malo! Mama pokušava zaradit'!
To je čuo i D-ov prijatelj M, koji je tren ranije zakoračio u kladionicu i zastao na vratima, pozorno promatrajući situaciju i sve prisutne ponaosob.
Zatim je upitao prijatelja:-Jesi uplatio?
-Jesam!
-Haj'mo onda na kavu, ja ću kasnije…
Na putu prema obližnjem kafiću, M se nije mogao načuditi:-Jesi ti to čuo i vidio? Nevjerojatno!!!
-He, he…-osmjehnuo se D, naprosto preporođen bukom prometa s ulice, koji je bio nježni preludij naspram nespretne uvertire mladog umjetnika.-…pa, pokušava žena zaradit'!
-Zaradit'!?-nije se mogao smiriti M.-E, da sam joj ja muž…ja bi'…ma, ne bi' ju tuk'o…a ne, ne…nego, svez'o ruke za radijator, guzicu kroz prozor…pa, nek zarađuje!!!
-Ha, ha, ha!!!-morao se nasmijati M, jer je znao da mu prijatelj ne bi ni mrava zgazio, a kamoli učinio takvo što.
No, onda se naglo uozbiljio, shvaćajući da ta ideja o popunjavanju kućnog proračuna nije nimalo bezazlena, a na kraju krajeva ni previše duhovita…
Ipak će morati smisliti nešto drugo da „onu svoju“ odvikne onih jeb…facebook igara i njene neutažive potrebe za klikanjem ikona tipa „buy cash“…virtual, of course…
…dok on vodi klinca na trening, strpljivo čekajući u birtiji i pomno birajući „zicere dana“ na kladionici...
-Mislim…-pomislio je samouvjereno.-…tu su, ipak, puno veće šanse za zaradu…
Post je objavljen 14.06.2012. u 15:40 sati.