Listala sam večeras svoj blog, stare postove,komentare.
Prisjetila sam se ekipe koja se stalno izmjenjuje, to je vječno putujuća ekipa ali ja imam osjećaj ko da su svi oni još uvijek uz mene, tj.komadići njihove duše. Možda se vežem previše, ali...ma, volim se osvrnut, pogledat ponovo...isto ko što čitaš nečije pismo uvijek iznova..
Fale mi oni koji su nestali, koji su samo usput prošli par puta i ostavili trag, fale mi i sadašnji već sada jer znam da ćete i vi otić, ne znam kada, ali znam da hoćete... Raštrkani smo i vjerojatno se nećemo baš svi formalno upoznati ali ja ću se često u budućnosti vraćati i čitati iznova što mi je ko napisao. Jer mi znači! Da!
Volim vas sve, kakvi god da jeste, a ima vas svakakvih...
I da, ovakve stvari nikad nebi pisala na fejs!
(Opet ja sipam jesenjinštine u svom stilu)
Post je objavljen 14.06.2012. u 00:23 sati.