Mali Marinko je putovao, družio se s ljudima, provocirao, ogovarao, upijao, dobro ija, fala Bogu i pija, a onda bi to sve pretočio u pitke rečenice iz kojih je čitatelj mogao osjetiti baš te ljude, mista i tadašnje vrijeme. Zamislite scenu iz Malog Mista kada Bepina pita Roka, nakon završetka rata, kada su on i Anđa Vlajina svili svoje gnijezdo, di su nabavili onako lijep i raskošan luster? Ili možda kada doktor Luiđi pada na blef Ivana Trogiranina pa mu potpisiva za boračku penziju, pa onda siromašni i nesretni Servantes...tko nije tada zasuzio? No, vratimo se na Malog Marinka....i pitam se što bi rekao o današnjim "informatičko pismenim ljudima" što su ispuzli ispod svakog kamena, pustim realitijima o kojekakvim bedastoćama poput mladenki koje se natječu za plastične operacije ili hoće li muškarac između 20 žena izabrati onu od 20.g. ili možda onu "nesretnicu" od 40?
Ljudi zaboravljaju da se i u virtuali treba držati bontona i određenih etičkih načela. Ponekad mi se čini da ljudi vrlo lako zaborave manire lijepog ponašanja, a niti ih brine što to ne znaju. Znanje im je nadohvat deset prstiju na tastaturi i ono ostaje tamo vječno neotkriveno.
Što smo više u virtuali ili za TV-om, sve smo gluplji i plodniji za kojekakve manipulacije. Zato ja odoh napraviti jedan krug po selu, a ti Mali Marinko lipo spavaj i stvarno... fališ...
Post je objavljen 12.06.2012. u 19:36 sati.