Nedaleko mog solitera u malom parku, ispred doma umirovljenika, postavljene su penjalice, tobogan i ine sprave za zabavu djeci. U okolini nema prometa pa su djeca gotovo potpuno zaštićena od automobila.
Ispostavilo se ubrzo nakon što je igralište izgrađeno, da ga uz djecu koriste i 'pasoljubci' za šetanju svojih četveronožnih ljubimaca. Što psi rade kad ih se pusti da slobodno tumaraju nekim prostorom znamo svi pa neću nabrajati sve 'mine iznenađenja' na koje može naletjeti dijete koje se tu igra.
Kako nikakve tablice upozorenja kako nije dozvoljeno šetati pse po travnjaku nisu pomogle (jer to je, zaboga, ograničavanje psećih/ljudskih sloboda!) našlo se salomonsko rješenje: dio parka sa spravama je ograđen drvenom, relativno lijepom, ogradom. I tako su 'naše najveće blago' i 'naša budućnost', djeca, strpana u neku vrst geta, e da bi četveronožni ljubimci mogli slobodno, bez vođice, vježbati svoje mišiće i obavljati svoje potrebe.
…dječji geto.
No vrlo brzo se ispostavilo da ni to nije rješenje koje dugoročno rješava problem na relaciji djeca-psi. Dežurni 'uništavači javnog dobra' vrlo brzo su krenuli u uništavanje 'sustava za zaštitu djece'. Najprije su stradala ulazna vrata koja su spomenuti destruktivci koristili da se na njima voze lijevo-desno, a onda su na red došli i elementi ograde. Vjerojatno su na daskama iskušavali svoje karate udarce.
Lokalno komunalno poduzeće povremeno pošalje radnike da poprave štetu, ali nakon vrlo kratkog vremena stvar se ponavlja. Trenutačno nedostaju vrata pa četveronošci bez muke ulaze u ograđeni prostor i obavljaju svoje prirodne potrebe. I to najradije u pijesku malog pješčanika zbog čega roditelji vode neprestanu borbu s djecom ne puštajući ih u njega.
Što vi mislite, tko uživa veću slobodu: djeca ili psi?
Post je objavljen 12.06.2012. u 14:24 sati.