Noćas je bila svečana tišina
ispod puplona od svile
osjećala sam Te kako
dolaziš na prstima
kako promatraš me očima boje mora
kako daruješ mi blagi svoj osmjeh
i ne želiš kvariti mi san
već samo najaviti svoj dolazak
i šaputati mi riječi utjehe
riječi jasne kao dan.
Htjela sam ostati tako nepomična
tako ispunjena
tako sretna,
ostati sanjati i dosanjati
još jedan neispunjeni san,
a da Ti mi možeš pomoći
sigurno znam.
Jer Ti si Svevišnji koji
umiruješ nam noći besane
i opraštaš grijehe životom dane,
Ti si Božja slika i prilika
i blago onome tko tu čast ima
živjeti pod Tvojim prilikama.
Post je objavljen 12.06.2012. u 11:59 sati.