Marketing
Šumarak
Nije sve tako crno, nije ni sivo, sve je, ustvari, tako zeleno i tako veselo i tako živo. I tako, nadohvat. Treba se samo pokrenuti. Prvi korak garantiran je bijeg.
Bijeg od portala, bijeg od crnih vijesti, zlih slutnji, ekonomskih računica, cijene benzina, cijene mozga, olićeve ozljede i srne na beku.
Bijeg od posla. Bijeg od nezaposlenosti. Bijeg od djece, bivših, sadašnjih i budućih. Bijeg laganim korakom u friškim, neiznojenim tijelima i nenažuljanim petama.
Bježimo sve češće sami. Ne zovemo više nikoga, jezdimo kao laka konjica, mijenjamo planove u zadnji tren i odlazimo tamo gdje se nismo ni nadali da ćemo doći. I još uvijek ne bježimo jedno od drugoga. To je važno. Najvažnije.
I šuma je još uvijek tu. Skladna je. Uvijek je. Boje, oblici, red veličine, red velikih, red malih, red zemlje, vode, svjetla...
Kao da ih je neka nevidljiva ruka sadila i određivala im nošnje u tom njihovom bezvremenskom plesu...
I kao da je sve na svojem mjestu u toj naizmjeničnoj izmjeni tišine i šuma listića i cvrkuta ptičuljaka i rojanju kukaca, i kao da se moooraš beskrajno diviti i klanjati tom uzvišenom i čarobnom redu..
I onda... ma sve je to goli kurac, taj uzvišeni i čarobni red i mir i harmonija, sve to oko nas, to je sve jedno veliko klanje i masakr, i sve se te biljke bore na život i smrt jedna protiv druge, a samo se nama bedastima čini da je to sve posloženo i da miruje, iz jedinog razloga što se naše i njihovo vrijeme ne podudaraju, i što one rastu presporo da bismo mi išta mogli zamijetiti u ovih pet minuta... objavi Mužjak samo tako, svoj veličanstveni doživljaj harmoničnom magijom poredanih stabalca usred čarobnog šumarka...
Mah, svejedno mi je, nek se kolju, i nek se jedu, i nek jedu nas, i mi njih, i nek je svijet tako jedno okrutno sranje, ima, ipak tih nekih trenutaka, ima tih nekih prizora, zvukova i mirisa i sve odjednom... uvijek ih poželim uhvatit, zaustavit, odnijet kući i zauvijek sačuvat... možda, jednog dana, negdje u budućnosti, možda smisle i to, meni sada, ostaju samo slike, te neke, začarane, tu smo jednom bili, ovim putem smo prošli... i bilo nam je lijepo, u tom sveopćem masakru... :)
Post je objavljen 12.06.2012. u 00:03 sati.