Evo mene opet iznebuha, kao da sam pala s Marsa: nakon duljeg sušnog razdoblja, valjalo je zaključiti kako nisam sposobna čitati publicistiku, iako sam se tome jako veselila (barem teoretski), pa sam se vratila dobroj staroj ljubavi – čitanju krimića i chick-lita jer mi u posljednje vrijeme mozak može pojmiti samo takvu literaturu.
Danas o jednom krimiću s likovima o kojima smo već čitali: glavni junak je odvjetnik Victor Carl koji ruku pod ruku sa svojom suradnicom Beth Derringer razotkriva zločine s tek jednim glavnim pravilom – dobrobit klijenta je najvažnija.
Ovdje, klijent je francuski kuhar koji traži obnovu postupka jer je završio u bajboku zbog toga što je navodno usmrtio svoju suprugu nakon što su im se u braku pojavile trzavice zbog njegove nevjere (ovaj lik ima novca i može si priuštiti Carla i Derringer). S druge strane platežnog spektra nalazi se petogodišnji Daniel Rose za čiju dobrobit Victor Carl odgovara pro bono pred Obiteljskim sudom.
U pozadini priče, glavni je motiv zubobolja glavnog junaka i činjenica da je dobar zubar, nježne ruke, sve što može pomoći raspletu priče. Osobito ako se radi o zubaru koji ima osobnu misiju – promijeniti živote pacijenata koji mu se zateknu na zubarskoj stolici.
Notorna je činjenica koliko me zabavljaju krimići – ovaj nije nikakva iznimka iako sam malo zazirala od čitanja s obzirom da me prvi roman ovog autora koji sam čitala („Svaki stari dug“, ako se ne varam) ostavio pomalo ravnodušnom (danas, zaključujem da je to zbog toga što sam zacijelo u isto vrijeme čitala i neke bolje krimiće). Međutim, pravo je čudo kako sam se nakon napornih radnih dana – a vjerujte mi, ovih su tjedana radni dani izrazito naporni – rado vraćala čitanju i kako me to raspoloženje neprestano drži otkako sam završila ovaj roman.
Još jedna zabavna knjižica koju sam otkrila (no o tome više kad doista i pročitam cijelo štivo) zove se „Moderne fobije – litanija suvremenih strahova“ autora Tima Lihoreaua. Nasumce otvarajući knjigu, naišla sam na sljedeće fobije: antefamaphobia – strah da su ljudi pričali o vama, ali su prestali upravo u trenutku kad ste ušli u sobu; lacvasophobia – strah od tetrapaka mlijeka; malolidophobia – strah da smrdite, ali vam to nitko nije rekao; perdetophobia – strah da na računalu niste pohranili ono što ste radili.
Prije nego što me obuzme ova potonja – (pro)čitajte neke knjige i čitamo se!
Post je objavljen 11.06.2012. u 17:22 sati.