Marketing
RISNJAK MOUNTAIN TREK 2012
Nakon prošlogodišnjeg lapsuza i odustajanja od utrke ovogodišnja utrka je prošla vrhunski.
Nebitno što sam se u jednom djelu izgubio i nisam znao di mi je guzica, a di glava ali niti u jednom trenutku nisam niti pomislio da odustanem ili tako nešto. Čak i sada kad gledam statistike da sam na točki 6 bio za 3:37h!!! Pa to sam skroz smetnuo sa uma. Što bi donekle značilo da sam mogao spustiti rezultat za 2 sata od trenutnih 10:23h.
Pa kako se sve to dogodilo…
The day after yesterday… kao što i piše dan prije Ivana i ja samo tražili kartu gorskoga kotara (Smand 4), ali zanimljivo da kada smo došli u nacionalni park da nije bilo karte?!? Ali ulaznicu sam siguran da bi mogli prodati iako nema karte pa se ti onda snađi kako god znaš! Tako mi zapalili u Delnice i zamisli tamo ima karata za kupiti… cash 45kn. Odlično sada mogu malo taktiku poboljšati da vidim što i kuda mogu ići i da uopće vidim točke di se što zapravo nalazi. Nakon podrobnog gledanja karte složio sam taktiku i tako bi trebalo biti u redu, samo… prva staza je malo van nacionalnog parka (što ja mislim i nije neki problem zbog toga što točke 7 i 8 su također van parka). No na jutarnjem brifingu prije trke Elvir govori da ultra starta tako da od START-a skrećemo u lijevo. Hm! Nije baš kako sam planirao, ali ajde idem za svima do prve… valjda znaju kuda idu 
Prva točka je bila relativno jednostavna, kud svi tu i mali mujo, tako da već nakon 24 minute dolazim do 1 kontrole cvikam se i idem dalje. Ponovno ulazak u šumu i start prema 2 kontroli. Koliko vidim najbolje mi je ići tako da idem od točke do točke. Ne planirati cijelu utrku, ovako onako, već samo od točke do točke. Do točke 2 siječem sa ceste u šumu, držim visinu i smjer i nakon toga dolazim ispred točke još samo da se popnem i to je to. Skoro na samome vrhu mimoilazim se sa Paliskom koji je ove godine bio odličan i osvojio 4. mjesto. Vrijeme do druge točke je ravno 1h. ODLIČNO!!! Osjećam se kao gazela! Iako nisam bas najbrži, osjećam se odlično. Da samo napomenem da uz svojih 90Kg na leđima nosim bidon sa 2L iso-sporta pomiješan sa vodom, 0,5 bocu vode, 0,75 Jamnica prosport, 2 čokoladice, 3 gela, neke gumene bombone, bananu, šuškavac, majicu, kartu, nož, zavoje… da ne duljim cca 4kg težak ruksak mi je na leđima i pokušavam piti što više tekućine da budem što svježiji. Startam prema točki 3. Tu već srećem malo više naroda. Moram reći da je su već bili malo sporiji. Naravno da se opet penjemo samo u brdo, ali idem… korak po korak i mic po mic i idem. Ostavljam njih 5 – 6 iza sebe i dižem se prema KT 3, naravno da je sve u brdo. Noge su mi mokre, kao i čarape. Kako se često hoda na stranu ili pod koso čak mi se i okreče noga i pomišljam kako ću dobiti jebačke žuljeve. Ma da strgam nogu idem na rukama do kraja… nema predaje… nemaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
Nisam ko konj trčao po nasipu da bih sada došao ovdje i odustao, to je nemoguće, to je neprihvatljivo!!! Dok sam malo razmišljao kako radi svemir i da li je Ramosova lopta stvarno tamo negdje gore i da li je pored Bertranovog čajnika, taj čas sam se našao na kontrolnoj točki 3. Krečem prema KT4 prema malom Risnjaku i medvjeđim vratima i fascinantoj LADI NIVI koja se nalazi na medvjeđim vratima?! Tko to tu uopće uspije dovesti?!? Staze prema malom Risnjaku preko medvjeđih vrata. Tu je već postalo jako prometno jer smo se sretali sa planinarima koji su bili u trci. Mali Risnjak se nije mogao fulati ma da je bio mrkli mrak!!! Kako divan pogled sa Risnjaka. Cvikanje mažem bananu i krečem preko velikoga Risnjaka na KT5 ili ti bezimeni vrh sa visinom od 1406m.
Staza prolazi relativno blizu vrha, tako da je visinska razlika cca 150-200m nalazim kontrolu i pravac Cajtige i skretanje prema KT6. Široki makadam je ispred mene brojim korake u laganom kasu. Osjećam se odlično. Prošao sam nešto malo više od 17km za 3:37h iako sam mislio da ću drugi dio utrke savladati u hipu, baš i nije bilo tako lako! Na točki 6 sam se ponovno natankao do vrha, jer znam da nema vode dok se opet ne vratim na točku 6 koja je ujedno točka 9 u povratku. Sva sreća da sam u ruksak ubacio još jednu bočicu vode jer sva kiša koja je pala nije bila dovoljna. Ah ta KT7!!! Od KT6 sam krenuo sa opće poznatim Ivanom Fernščakom. Što reći o njemu, osim da je frajer od 2000g u ovim pustolovnim sportovima, jedno vrijeme se tukao rame zu rame sa najjačim trekingašima, sada kaže da više nema toliko vremena za treniranje pa je malo sporiji, ali ne čini ga ništa lošijim. Štoviše iznenadio sam se kada je rekao da je trčao polu maraton 1:23, da je 10km trčao 36minuta. WoW! Impresioniralo me…ali jedna stvar me je mučila u tim rekordima, a to sam ga odmah pitao! Koliko si kila tada imao…kaže on 73!!! Uf, znaci ja sam 7 minuta sporiji sa 17 kila viška što me čini sretnim! Sretan sam jer imam 90kg i što volim trčati! Dalje!
Da smo od 6 do 7 bili precizniji što se karte tiče svakako bi došli za 8h do cilja, a ovako smo poprilično izgubili. Iako sam na KT6 bio 14 u poretku, završio sam kao 19. Točka 7 će mi ostati u dugom sjećanju… ah taj Bogodin na 1036m, di smo se penjali na sam stjenoviti vrh… mislim da bi poludio da sam se popeo na planinu i da je bila kriva… odnosno da nije bilo kontrolne točke na njoj. Ali taj put nismo pogriješili točka je bila tamo, narančasto bijela visila je na suhoparnom drvetu pored gomile stijena, sa tmurnim nebom iznad nas u svom tom sivilu u tom trenutku je bila svijetlo na kraju tunela. Čak i pogled koji se protezao na cijeli kvarner, Cres, Rijeku…nije bio toliko divan kao ta narančasto bijela boja točke 7. Ostale točke 8-9 i cilj 10 su bile čista formalnost! Misleći da smo zadnji i da se samo nas čeka, prevarili smo se i nakon što smo vidjeli nekoga iza nas još smo malo podebljali brzinu i ušli u cilj 18 i 19 od mislim nekih 30 natjecatelja.
U tih 10 sati uspio sam popiti 2 puta 2 punjenja iso+voda, 0,75 jamnica sport, 1L vode, pojesti 2 corny čokoladice, maznuti 2 enervit gela, 3 magnezija u prahu, 1 enervit tableticu, 1 bananu, 1 vrećicu gumenih bombona… mislim da sam sve nabrojao
Sve u svemu utrka je bila vrhunska! Dinamična, izazovna, orijentacijski zahtjevna i dakako dovoljno dugačka. Elvir kaže da je ovo do sada najkraća utrka na Risnjaku što se ultre tiče, a sjećam se još 2008g da je bilo preko 60km.
Sve ove utrke su probijanje vlastitih granica sposobnosti, volje i mentalne snage. Mišić kao mišić može sve, ljudsko tijelo može izdržati čuda, hrani mišić kvalitetno i moči ćeš do vrha. Ali zanimljivo je to kako ljudski mozak u određenom trenutku misli kako je sada najteže i kako se više ništa ne može. Samo da prestane ta agonija. Ali kada dođeš na cilj, sve ono što si mislio da je tako užasno teško, ta agonija boli, umora, krvi i znoja kasnije vidimo kao samo malu kap kiše koja jednostavno nestane kada dotakne tlo. Svi možemo sve samo je pitanje kako tko to gleda.
Čestitke mojoj Ivani koja je osvojila odlično 9 mjesto u planinarskoj kategoriji. Da sam barem ja tako kvalitetan kao ona u svojoj konkurenciji
Luki je ovo bila prva ultra u životu i nadam se da neće odustati od velikih utrka jer kada počne kvalitetno trenirati onda ćemo se moći boriti nas dva za neko 20 il 19 mjesto pa tko prvi svaka čast Luka! Da je ultra lagana svi bi bili išli na ultre. 
Post je objavljen 11.06.2012. u 11:06 sati.