KAPETANE MOJ
Već dugo me puštaš gledat niz pučinu,
i proklinjat sreću koju more nosi,
darujuć mi puste i besane noći
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.
Kapetane moj!
I starim tako sama od broda do broda
u želji da te zagrlim, izljubim
i ako dobro znadem da svakim te danom sa
brazdom broda nepovratno gubim.
A kad se umoran doma k meni vratiš,
toj posljednjoj luci što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije ona
mlada žena, već starica neka,
kapetane moj!
Znam, tebi je more prva ljubav bila,
a ja sam tek bljesak značila u mraku,
da bih, kad se magla ispred broda digla
ostala ko pjena na njegovom tragu.
Kapetane moj!
I starim tako sama od broda do broda
u želji da te zagrlim, izljubim
i ako dobro znadem da svakim te danom sa
brazdom broda nepovratno gubim.
A kad se umoran doma k meni vratiš,
toj posljednjoj luci što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije ona
mlada žena, već starica neka,
kapetane moj!
http://www.youtube.com/watch?v=4tz9QupDQQE&feature=endscreen&NR=1
.......
Split 1970
Glazba: Zdenko Runjić
Stihovi: Tomislav Zuppa
Izvođač: Josipa Lisac
Post je objavljen 11.06.2012. u 01:47 sati.