Danas su me Irci podsjetili na jedan od razloga zašto su mi dragi i zašto se između ostalog ovdje osjećam dobro.
Mirne sam duše ušetala u pub u majici na šahovnicu i mirne sam duše slavila svaki gol. Nisam mislila da će me itko napasti ili da ću se naći u nekoj negativnoj situaciji jer je to Irska. Prošlih dana su mi malo digli tlak neki bivši nogometaši koji su na televiziji davali izjave u stilu: "Hrvatska nas ne treba brinuti. Moramo razmišljati o Italiji i Španjolskoj.". Kolikogod sam izjavu smatrala glupom jer to nitko tko ima veze sa sportom ne bi smio niti pomisliti, a kamo li izgovoriti, išlo mi je na živce pa sam se nadala našoj glatkoj pobjedi još žarkije nego što bih bila da to nisam slušala. Ipak su to moji Irci za koje navijam ako ne igraju protiv nas . Nemojte pomisliti da je takva atmosfera vladala u cijeloj Irskoj. Nikako. U principu su bili vrlo oprezni i najčešće se čulo da je Hrvatska opasan protivnik. Često su mi govorili uz smješak: "Vi ste nam jedina šansa u grupi. Ako vas ne dobijemo, nemamo nikakve šanse." . I pritom bi dodali: "Good luck!". Znam da su to mislili.
Ja sam odgovarala: "Žao mi je, ali i vi ste nama a must win. Good luck to you too!"
No, da se vratim na početak priče i kako su me podsjetili zašto se ovdje osjećam dobro. Poslije utakmice, ljudi u pubu koji nas nisu poznavali su prolazili i govorili: Well done! Congratulations!". To je vrlo irski.
Nakon toga mi je malo došlo žao što rezultat izgleda baš ružno za njih.... Ljepše bi bilo po moje domaćine 2:1 koliko sam ja predviđala , ali kad pogledamo prvi krug, gol razlika bi mogla imati utjecaja zato ... .
Od sada na dalje: "Come on Croatia! Come on Ireland!" .
Post je objavljen 11.06.2012. u 02:37 sati.