Civilizacijski se covjek suvise olako prepustio milenijskom klasnom nasiljnistvu jaceg nad slabijim, i jedino je zemaljsko bice sto se podalo linii lakseg otpora, da legne na kovanj svog ekonomskog mestra, da tu bude kaljen prema njegovim potrebama i htijenjima ka svom evolutivnom regresu subjektivnog bica u obican uporabni objekt.
Danas vise nije stvar neke dokazljivosti tog fenomena. U toku povijesti njegov zivotni poriv,kao pravilo, bivao je usmjeravan k racionalnom umu, i redovito izranjao na povrsinu radi hvatanja svog subjektivnog daha. Jos je starogrcka kultura proizvela Homerovog heroja Nitko, koji je svojom sigurnom strijelom pobjedio Kiklopa. Slijede,Hamlet, Don Kihot, Idiot, Zaratustra - kao literarni junaci koji umiju hvatati dah u ime cjelokupno pokleklog covjecanstva u svom kriznom dilirijumu podcinjenosti. Pa i znanstveni divovi, koji su se rijetko ali redovito radjali, upravo iz tog potlacenog i zagubljenog drustvenog soja, donosili su sobom onaj kolosalni udio koji je nuzno pridonosio jednom uravnotezenom balansu onome sto bi danas trebalo predstavljati ukupnu suzivotnu savijest civilnog drustva.
Post je objavljen 10.06.2012. u 20:29 sati.