Oče moj
Oče naš
dok kapi ove
padaju na bijeli papir
i ostavljaju zapis
duše moje pretočene u riječi
želim nestati za tren
u Tvom naručju
da iz Tvoga krila
pogledam ovaj svijet
Tisuće svijeća
tisuće života
što trnu
dok nestaju pogledu
želim pogledati bar za tren
očima Tvoga milosrđa
Svijet potonuo
u dubinama vlastite nemoći
samo Tobom izranja čišći
bolji
Otvaram dušu žednu
i upijam u sebe
svaku Tvoju riječ
Ruke se sklapaju
na susret s Tobom
Puniš ovaj presahli izvor
darovima svoje nježnosti
i on bubri
voda navire
Zvijezde
probuđene pahulje
razbuđene kapi
što padaju na dlan
prodiru kroz kožu
u žile i dušu
Iako je sljedeći korak
nepredvidljiv
Tvoja nevidljiva ruka
upravlja svaki korak
Svaka rana
vidana je pučinom
Tvoje Ljubavi
Zato mi je draga
svaka žrtva
jer iz Ljubavi je dana
Mila je svaka vlat
sputavanja i trenutne praznine
Punina slobode
koja nakon toga dolazi
Tvoja je
Moje postojanje si Ti
za dane što dolaze
i prolaze
Tvoj pogled mojim očima
Ljiljana Katić, 5.1.1992.
Post je objavljen 09.06.2012. u 20:09 sati.