Ostvareni san i jedan prelijepi susret s pticama

Marketing

Koliko se kad odrastemo sjećamo svojih dječjih snova? Malo. A koliko ih slijedimo? Još manje. Većina nestane pod pritiskom potrebe za razboritim ponašanjem koje će od nas napraviti uspješne građane naše ili neke druge zemlje.
Što znači biti uspješan? Da napravim anketu, većina definicija bi se, vjerojatno, vrtila oko visokih pozicija u poslu, zarade, vjenčanja, rađanja, titula .... svega onoga što je mjerljivo i važno u današnjem društvu.
Ja ne bih tako definirala uspješnost. Za mene su uspješni ljudi oni koji se osjećaju sretnima. Uspješni ljudi su oni koji su ostvarili svoje dječje ili neke kasnije snove. Da, nekoga može učiniti sretnim i visoka pozicija na poslu i dobra zarada i vjenčanje i titule i mnogočega drugoga mjerljivog i važnog s društvenog aspekta, ali to nije sve. Ima ljudi kojima ništa od toga nije bitno i postoje druge stvari koje će ih učiniti sretnima i ispunjenima. Možda će neki zbog svojih želja i poteza ostatku svijeta izgledati kao čudaci. Ali zar je to bitno ako se san ostvari?

Nedavno sam čula priču o ostvarenom čudnovatom snu koja me oduševila zbog svega što nam je ostavila u nasljeđe.

Prije devedesetak godina, jedan je desetogodišnji Michael na jugoistoku Irske razgoračenih očiju promatrao otok Veliki Saltee i budan sanjao. Znaš mama, jednog dana će Veliki Saltee biti moj. Hoće, hoće. Ptice će ga i dalje nastaviti posjećivati. Vraćat će se svakog travnja kao i do sada. I tupik i morski vranac i mala njorka i oštrigar i bluna ... Ja ću biti njihov princ; Michael I od Saltee-ja. Pazit ću da im nitko ne zauzme stijene dok ih nema, a kad se vrate, blune će me pozvati da ih zajašem i letim na njima. Kad rastvore svoja velika krila, u nekoliko zamaha ćemo stići u Kilmore Quay, a nekada ćemo odlaziti i puno dalje sve do obale Afrike.... Vidjet ćeš, mama...

U stvari ne znam što je točno Michael Neale govorio svojoj mami ... to možda nitko ne zna, ali se zna da je kao dijete žarko želio postati prvi Princ od Velikog Saltee-ja i taj san si je ostvario puno godina kasnije. 1943. je kupio Saltee otoke i napravio što je u djetinjstvu obećao svojoj mami; postao je Princ Michael I od Saltee-ja.
Šašavo? Čudno? Ludo? Ništa od toga. Fenomenalan duh od kojega treba učiti!
I možemo mu zahvaliti što je otoke odlučio ostaviti onakvima divljima i netaknute prirode, očuvati ih za ptičje kraljevstvo, ne graditi ništa osim jedne kuće za svoju obitelj i trona na kojem će se kruniti prinčevi od Saltee-ja, te velikodušno dozvoliti svim ljubiteljima ptica da uživaju u tom malom raju na zemlji.

Veliki Saltee i bliski susret s tisućama prelijepih ptica je bio razlog zašto sam se pretprošli vikend odlučila nadati suncu na jugoistoku Irske i presretna sam sam zbog svega što sam doživjela.
Nikome osim velikim crnim galebovima i oštrigarima, čini se, ne smetaju promatrači. Razumljivo je da se uzbude jer rade gnijezda u travi pa im nije svejedno kad se netko približi. Galebovi su u tim trenucima pomalo agresivni i ponekad prolete iznad glava kao ratni avioni u napadu. No, ne napadnu i ono što je bilo najbitnije, nisu se sjetili bombardirati nas sretan . Ostale ptice su na stijenama iznad mora i ne dira ih prisustvo ljudi. Štoviše, potpuno su me ignorirale dok sam udaljena dva metra od njih neko vrijeme sjedila i promatrala ih s dvojicom fotografa koji su pokušavali napraviti savršenu fotografiju tupika u letu.
Priroda je prelijepa pa mora biti krasno vrludati otokom i kada ptice odlete na jug, ali njihovo prisustvo u desecima tisuća iskustvo napravi nezaboravnim te je stavilo Veliki Saltee među meni omiljena mjesta Zelenog otoka.
Sljedeće godine u proljeće moram ponovno otići pozdraviti pernate stanovnike kneževine kad nam se vrate.

A vama, evo mali djelić onoga u čemu sam uživala i ako se ikada nađete u Irskoj između travnja i srpnja, pokušajte otići na Veliki Saltee. Vrijedi puta.