magistra je bila tako ponosna na svoj ulov
cupkala je ushićno s jedne strane pulta na drugi, čekajući da se pojavi glavni
glavni je ušao, praćen vanzemaljčićima, vjerojatno svojom djecom, ili školarcima na izletu ili su mu pobjegli iz kaveza...
kad su ga ugledali, posakrivali su se po prostoriji, vrišteći: twirl! twirl!
počela je žestoka svađa, između magistre i glavnog, oko toga kako je mogla uloviti čudovište koje plaši djecu, umjesto nekog normalnog zemaljca
-dobri bože, kako je samo ružan..vraćamo ga nazad!- bila je odluka glavnog
-ali, ne možemo sada, razotkriće nas...- ustvrdila je magistra
-to će mu vjerovati? ni sam sebi neće vjerovati, niti ikome pričati o tome..može napisati priču, i to je sve...vraćamo ga nazad!- bio je ustrajan glavni
kroz staklo se ponovo vidjela točkica, ovog puta se uvećavala ogromnom brzinom. twirl je zažmirio, instinktivno, u trenutku kad je izgledalo da će udariti o tlo.
no, ništa se nije dogodilo, staklo je postalo poluprozirno, a u njemu je vidio odraz svog lica.
-uopće nisam tako ružan, kako oni pričaju-, pomislio je
-pretjeruju, kao i svi-
-vaše nikotinske žvake, gospodine!- čuo je magistru kako viče za njim, no nije se obazreo na to
prvi put otkako puši, nije se bojao otići do kioska, po cigarete.
Post je objavljen 08.06.2012. u 12:38 sati.