Nedavno bio sam svjedok rođenja jednog malog djeteta, veselja u toj kući i cijeloj obitelji, kao veselja i kod prijatelja oko njih. To dijete će imati sretno i (neki bi rekli) bolje djetinjstvo, nego li većina drugih ljudi oko nas. Ali hoće li mu uistinu biti lako?
Kada se rodilo i u svom tom veselju, jedan od polu-pijanih slavljenika (nećemo otkriti tko) rekao je jednu rečenicu od koje su me prošli trnci i koja je kroz mene prošla kao sibirski ledenjak kičmom dok uživam na jednom od tropskih otoka. Rečenica je glasila: „Razmaziti ću ga gore od vas, kako bi bio još gori od vas dok ste odrastali!“ Je li ta osoba bila svjesna što govori? Kažu kako ono što trijezan misli, to pijan govori. Vjerojatno takve misli toj osobi se kolaju po glavi i dok je trijezan, samo ih ne govori na glas. Moj savjet bi bio, klonite se takvih osoba što dalje! Jer bez obzira na njihovu ljubav prema unuku/nećaku/djetetu, oni su u stanju uništiti sve što vole oko sebe.
A onda me udarila spoznaja, i taj puta nije bila santa leda. Bio je to glečer spoznaje našeg društva i propasti naše civilizacije. Da, dobro ste pročitali, propasti naše civilizacije. Zašto? Djeca su ono najvrjednije što imamo oko sebe, a što ih učimo? Učimo li ih „živjeti“ ili ih razmažavamo? Učimo li ih „vrijednostima u životu“ ili im serviramo sve na gotovo? Učimo li ih „postavljanju i ostvarivanju ciljeva“ ili od njih kupujemo ljubav? Jedna stara indijska poslovica kaže „Ljubav koja se kupuje novcem, uvijek je gladna!“ Ako se ne varam, naša djeca bi trebala naslijediti ovaj planet Zemlju i upravljati njime. Kakvu poruku im ostavljamo, ako sve radimo za njih i ne učimo ih ono najvažnije na svijetu? Iskreno me srce boli kada vidim svoje prijatelje kako odgajaju svoju djecu, ali to su njihova djeca. Oni kao roditelji većinom nisu dobili uputstva kako odgojiti dijete. Niti su imali prilike doći do nekih „životno važnih spoznaja“ u svom životu, koje bi onda mogli prenijeti na svoju djecu. Jednostavno nisu imali prilike, jer se o tome nije učilo niti u školi, niti doma, niti na poslu. Imao sam sreće u svom životu i upoznao ljude koji su mijenjali moj život, dali mi primjer uzorom mijenjati svoju osobnost. I znam kako jednog dana moja djeca će biti odgajana na drugačiji način od ostatka društva. Poprilično sam siguran u to!
Uskoro će biti krštenje tog djeteta i ovim putem ću mu napisati ovdje malo pismo. Možda za par godina, kada bude stariji bude ga pročitao i primijenio:
„Dragi nećače,
U dane tvog krštenja pišem ti ovo pismo. Želja mi je neka ga jednog dana otvoriš i pročitaš, a do onda biti će namijenjeno svima. Nadam se kako nemaš ništa protiv toga, jer dobro valja dijeliti kako bi se dobrota povećala!
Sve što su ti već drugi rekli, neću ponavljati. Većinu toga ćeš, nadam se, usvojiti i postati dobar, častan i marljiv. Ali možda ti nisu rekli jednu malu tajnu, a to je: Život se sastoji u ostvarivanju ciljeva i postavljanju istih! Želiš li rasti? Postaviti ćeš si uvijek novi cilj. I nikada, nikada, nikada, nikada, nikada i nikada zabranjujem ti odustati od tvojih Snova i Ciljeva!“
Tvoj ujak, L.M.
Post je objavljen 07.06.2012. u 19:42 sati.