Dublin - London - Zadar - Zagreb...Jedan dan, tri drzave, cetiri grada.
Bilo je naporno ali potaknuta adrenalinom koji se javio valjda kao nusproizvod zadovoljene nostalgije zagrlila sam svoje stare prijateljice nakon mjeseci razdvojenosti i pitala: -onda, di cemo veceras?
-Biraj-, kazu mi...-Centar ili Jarun?-
Sta ja znam, nije da se najbolje snalazim po Capital cityju, pa rekoh Jarun, ka ono jezero, voda... nekako vise podsjeca na moju Dalmaciju.
Kava, tus, obleka, sminka... Izlazimo na ulicu.
Noc, kisa, taxi, palac u zraku...nista.
-Ne ide ti to tako ovde, govore mi ove dvi. Sta si ti zabrijala da si u Njujorku?-
Mobitel, broj, cekanje na liniji...nakon po ure eto ti napokon taxi.
Pokupimo frenda i pravac...negdi. Ja na mjestu suvozaca, iza mene se odvija cijela parlaonica popracena snaznom argumentacijom, gdje ici i gdje ne ici.
Zakljuca donesen (Aquarius) i obrazlozen (nas 3/4 nije tamo bilo). Ispostavilo se da i nismo puno propustili.
A sad ono bitno.
Vozimo se Jadranskom cestom, spikamo sa soferom, ja blejim naokolo.
Mrak, cesta, nogostup, grupica balavaca. -Cho, sta ono rade?-
Sad se svi zablejimo kroz prozor, osim sofera.
-Eno mlate nekoga -
Sad se i sofer zableji kroz prozor.
Deset mulaca stoji u krugu ko drvece, a u sredini jedan lezi na podu, drugi ga mlati sakama po faci, a ova desetorica tu i tamo ga sutnu nogom, onako rekreativno.
Gedam i ne vjerujem. Valjda nisu dugo stampali nista o tome u crnoj kronici pa se ovi odlucili potruditi da promijene to.
Sporopotezno izvucem mobitel iz prevelike torbetine (flasteri, gumice za kosu, shminka, dazdevnjak, 3 seta kljuceva, vodokotlic... = 5 min potrebno da Nokia izadje na danje svijetlo).
92..biiiip...ma nije vise taj, govore mi ovi iza, 211... ma nije ni taj neko dobacuje.
-pa koji je?-
-192- kaze sofer.
- Wtf - procijedim i tipkam. - Alo, policija, eno se neka dica mlate -
- Gdje tocno -
Okrecem se - di smo- Nince vice jedno, Padi drugo, Dea trece, sad diskutiraju koja je od te tri lokacije najkorektnija.
- Sofer, di smo? -
-Jadranska cesta- proslijedim dalje panduru koji mi kaze da ce bit tamo za 5 min.
Ovi na sicu iza mene.
- A je, pa ne mogu vjerovat da si policiju zvala -
- A zasto ne? -
- Pa kaj ja znam, klinci se pomlatili malo. -
I sto reci na to...
Dok god mi drzimo oci zatvorene i prolazimo kraj ovakvih situacija praveci se da nije nas problem dokazujemo da nismo puno bolji od ovih sto se mlate.
Dva mulca 1 na 1, ajde brate pomlatili se. Kad nam vec nije u prirodi da se popisamo na svaku banderu u svrhu oznacavanja teritorija, tu i tamo da se objasnit kakav eksces, al da njih 10 stoje ko cempresi i ne cine nista da sprijece tucnjavu kad jedan vec lezi na podu, vec ga nonsalantno cipelare, to je vec druga stvar.
Po facama, gradji i stavu, niti jedan nema vise od 17,18 godina, a ocito im ni IQ nije puno visi o toga.
Je'nte ja. Nemos stopat taxi ko u njujorku, al zato mos nac Gangs of njujork
Odmah sam sutra ujutro kupila novine. Prelistam brzo odozada, gole tete, vicevi, sport, crna kronika - Mato (64) odalamio drskom sjekire Antu (56) radi otpilane smokve - Nista.
Dobro je.
Post je objavljen 07.06.2012. u 13:52 sati.