Marketing
S POSVETOM VENERI
Drugi ne razumiju,
ali ono zna,
vjeruj kao što mu vjerujem i ja,
zbog dugih godina punih ljubavi,
dana radosti,
zbog naše mladosti.
U sve manjim i manjim krugovima,
sve ono što iz prkosa, kratkovidnosti i prezauzetosti
nisam htjela, mogla, dospjela
vidjeti, oćutjeti, dodirnuti, pomirisati,
vraća mi se jedna mala,
ko rosni cvjetak bezazlena,
(al ne i naivna)
vječno začuđena, mada je znala prizvati sva čuda.
( znalo je zagrmjeti kad se ona naljuti, doista, takva strašna je ona bila !)
Svečana u hodu,
kao da uvijek uvježbava neku predstavu,
odmalena ženstvena i snažna,
zaigrana,
ona koja je pisala špijunski dnevnik i govorila Ondjezemskim jezikom,
džepova punih spašenih vrabaca,
koje će povjeriti onome tko će je naučiti...
ma baš nestvarno hrabra.
Vidjela sam je danas
kad je sunce dobilo onu malu točkicu.
Dodirnula sam je danas
kad me zapeklo rame,
na koje sam se predugo oslanjala.
Oćutjeh je danas
kad su se razlile bore od smijeha
kad sva čežnja postala je čežnjom
univerzalnom i trajnom,
ženstvenom čežnjom,
samo za onim
srcem,
samo za onim
povjerenjem,
samo za onom naivnošću
nalik njenoj
djevojačkoj pletenici.
Možda je ipak kriva ona, u prolazu.
Moja praplaneta.
"Vrijeme na Veneri je brutalno, visoki oblaci sumporne kiseline lete nad površinom planeta brzinom većim od 350 kilometara na sat, dok za sobom redovito ostavljaju tlo natopljeno kiselim kišama.
Čovjek transportiran u ovaj pakleni okoliš bio bi zdrobljen, ugušen, osušen i vjerojatno zapaljen“ , objašnjava Tony Phillips s portala Science@NASA.
Post je objavljen 06.06.2012. u 21:59 sati.