Jutros sam se probudila. Budim se tako svako jutro. I kažem onda sebi, wtf, iliti uotdfak, iliti ta neka riječ koju govore ti neki koji si umišljaju da su veliki lebofski. I onda, u stilu umišljene veličine, nemirne duše nastavim spavati.
Jutros sam se ipak malo bacila u pensir.
I mislila malo kako bi bilo dobro ustati već u tih 6.30, kad je vani već odavno dan i ptičice već odavno razvaljuju glasnice, i kad sam budna već duže od cijele minute, i kad je u stanu mir, svi spavaju, i kako bi bilo super sjesti malo i poraditi na sebi i svojoj prezentaciji, i onda kad se umišljenim mulcima pokušavam uvući u dupe e da bih dobila posao u njihovim legalnim informatičkim tvorevinama, da mogu napisati kako sam u slobodno vrijeme dokolice od radnih obaveza, vrijedno radila na sebi već od šest ujutro ničim izazvana (a što će tek biti kad budem izazvana?) i naučila svašta nešta o iklaudu, drupalu, jumli, razlikama i sličnostima, i sve to nešto što bi se još u maternici trebalo znati, jelte.
I kad već mogu učiti to sve, jer znanje je široko i širokim masama na širokopojasnom internetu dostupno, i mogućnosti su svuda oko nas, i samo ih treba iskoristiti, pa zašto da onda to sve ne iskoristim? Pa sam ustala. I sjela na rubu kreveta, a krevet se ljuljao.
Pa sam si rekla uotdfak i legla nazad.
I san bi me skoro odnio u svoj čarobni svijet, da me nisu napale misli o tome kako bih baš mogla uspješno potratiti još jedan dan, imati brdo vremena za buljenje u portale, komentiranje fejspuka, a možda stignem i depilirati bikini zonu, možda odem trčati, a između svih tih dnevnih ovisnosti, možda se nađe i koji prazan trenutak kojeg ću potrošiti na prezentaciju sebe, i shvaćanje jumle, drupala i iklauda.
Pa sam si veselo skuhala kafcu i prionula fejspuku...
Ma čisto jedno veselje :)
Post je objavljen 06.06.2012. u 09:04 sati.