Marketing
help me someone.
valjda posjećujem ovaj blog samo kad sam loše.
užasno mi je stresno ovih dana. upisi, polažem cambridge ispit, moram položiti švedski.. sve se nekako skupilo u najgore vrijeme i ja nemam snage prstom mrdnuti, a svjesna sam da ću si za mjesec dana vjerovatno odrediti sudbinu.
a ja.. nekako nemam potporu. opet,opet i opet. moji su u nekim problemima, prijateljica u istoj situaciji kao i ja, samo šta se ja još brinem o njoj da ne skrene s puta koji naivno nazivamo pravi.. ovih dana nisam ni sigurna da li on uopće postoji.
dečko je u problemima do grla sa školom, a uz to je još i bolestan, što je moja krivica jer sam ga zarazila, pa mi on baš i ne iskazuje neku preveliku podršku.
užas,katastrofa,koma.
pročitala sam komentare.. kažete mi da možda on nije onaj pravi, da najbolje tek dolazi. nemate pojma kako se ja odupirem tome - najbolje tek dolazi. ja želim da je već došlo. nemate pojma kako je teško balavoj, zaljubljenoj pubertetliji objasnit da on možda nije onaj pravi. ma je,pravi je,u mojoj glavi je. i koliko god on mene nekad dovodio do toga da si postavim pitanje jel ja zaista želim sve ovo, ipak prevlada ono da.
znate ono kad te dotakne i ti osjećaj da je to sve šta trebaš?
nekad se osjećam totalno bez njegovog oslonca, a ponekad kao da sam jedino s njim sigurna. glupo, zar ne?
a možda je to ovo vrijeme,pritisak. iskreno očekujem bolje dane jer mislim da bi bilo vrijeme, stvarno bi.
R. Valentine
Post je objavljen 05.06.2012. u 22:39 sati.