Marketing
If we could only have this life for one more day, if we could only turn back time!
Nisam baš česta na blogu zadnjih tjedana. Opravdavam se time da sam posvećena pisanju knjige. Da, počela sam pisati knjigu. Zapravo, to je roman koji sam započela prije dvije godine, otprilike u ovo vrijeme i sada, nakon toliko vremena nastavila. I za divno čudo, dobro mi ide. Profesorica iz hrvatskog je čitala i oduševljena je. To me usrećilo jer, eto, osoba koju poštujem i za koju znam da zna prepoznati talent je pohvalila mene i moje pisanje. I drago mi je zbog tog, neopisivo drago.
Naslov... pa, jednostavno je. Vrijeme prolazi prebrzo.
Evo, proći ću ukratko ovih 5 mjeseci 2012. godine :)
Siječanj, 2012
U prvom postu ove godine napisala sam neke svoje novogodišnje odluke. To je izgledalo ovako.
"Ovo su moje novogodišnje odluke:
-preživjeti.(tu mislim ne pasti pod auto, tramvaj, bus, vlak, bicikl i ostala prijevozna sredstva, i ostale glupo-opasne postupke.)
-sanjati.(jer se snovi kad tad ostvare.)
-nadati se.(jer bez nade ne možeš ništa.)
-popraviti ocjene.(jer će mi jednog dana biti važne.)
-biti bolja osoba.(jer sam povrijedila puno osoba.)
-zadržati prijatelje uz sebe.(jer bez prijatelja nemam ništa.)
-ispričati se.(svima koje sam povrijedila.)
-popraviti odnos sa obitelji.(iako je već sad bolji.)
-promijeniti stil.(jer su promijene dobre.)
-promijeniti frizuru, napraviti neke ludo.(jer već dugo neke želim.)
-preuredit sobu.(jer mi je ovakva dosadila.)
-uživati u životu.(jer nikad ne znaš kad će završiti.)
-zabaviti se.(jer jednog dana želim imati nešto za pričati unucima.)
-prihvatit se.(jer sam ovakva najljepša i najbolja.)
-smršavit.(jer imam previše kila(jedino to mi se ne sviđa.).)
-kupit prejebene štikle.(jer želim jedne*.*.)p.s. sori na izrazu.
-biti sretna.(jer je sreća ključ.!)"
Nekih novogodišnjih odluka sam se držala, nekih nisam. Nekih se još uvijek držim, nekih ne. Pa krenut ću od prve.
- preživjeti. Zasad mi dobro ide, nisam mnogo riskirala život. Zapravo mislim da je najzaslužniji za to što sam živa K. jer je uvijek hodao ispred mene da ne padnem <3
- sanjati. Tog se držim, apsolutno uvijek, stalno i zauvijek.
- nadati se. Tog također i ponosna sam na sebe ponekad.
- popraviti ocjene. Recimo da sam djelomično uspjela :)
- biti bolja osoba. Ovo je prva odluka od koje sam odmah odustala! Ali, zla sam prema onima koji to zaslužuju, pa mi je oprošteno, zar ne?
- zadržati prijatelje uz sebe. E ovo je već odluka koja mi nije baš uspjela. Naime, 21.3. sam napisala post o tome kako se osjećam kao Pale sam na svijetu. Kako se osjećam napušteno. Tada sam prestala razgovarati sa jednom od najboljih prijateljica. Povrijedile smo jedna drugu, udaljile se i odlučile prekinuti prijateljstvo... no o tome više u 3. mjesecu ;)
- ispričati se. I jesam!
- promijeniti stil. Jesam!
- promijeniti frizuru. Nisam.
- preurediti sobu. Jesam!
- uživati u životu. Svaki, ali svaki dan!
- zabaviti se. Da, da i opet da! Izlasci s curama, zabave :')
- prihvatiti se. Milijun puta da!
- smršaviti. Da.
- kupiti prejebene štikle. Jesam!
- biti sretna. Svaki dan!
Veljača, 2012.
Veljače se baš i ne sjećam. Mislim da se nije ništa posebno događalo. Zapravo, dosta često sam davala ljubavne savjete frendovima i na Valentinovo cmizdrila na ljubavne filmove, kao i svake godine.
Ožujak, 2012.
E, to je taj mjesec. Prestale smo razgovarati. Imala sam osjećaj kao da mi se svijet ruši. Kao da me svi mrze i da sam sama. Htjela sam pobjeći, htjela sam doći do nje i zašamarati je samo da mi nešto kaže, bilo što.
Testovi, testovi i još testova. Ludnica u školi i još uz to sve s njom.
Travanj, 2012.
Ah, taj divan mjesec. 20.4. postala sam sestrična najljepšim blizancima na svijetu. Bila sam najsretnija osoba na svijetu kada sam čula da se naša već ionako velika obitelj povećala za dva člana. Navečer, dok smo slavili, nažalost, moja sreća je nestala. Emocije, alkohol, sve ispremiješano podsjetilo me koliko zapravo boli to što s njom ne mogu podijeliti tako sretnu vijest. Počela sam plakati. Plakala sam cijelu noć, mama je sjedila kraj mene i nije znala što da napravi. Nije mi bilo utjehe. Htjela sam da bilo što napravi, bilo što! Ali ništa se nije događalo. 30.4. išli smo na izlet i bilo je odlično, ako izuzmemo činjenicu da s njom još nisam razgovarala...
Svibanj, 2012.
Maturanti odlaze iz škole. Pogodilo me to, zbog jedne osobe koja mi je postala užasno draga u to malo vremena koliko se poznajemo. 17.5. pomirile smo se. Napokon. I htjela sam da bude sve kao prije. I još želim to. Ali... još uvijek me zaboli kad se sjetim da je samo tako pustila sve.
Opet testovi, mnogo mnogo testova. Knjiga napreduje.
Napokon, u 6. mjesec ušla sam sretna, nesretno zaljubljena. Ali, takav kraj školske godine jednostavno mora biti. Pa, držim vam svima fige da što bolje prođete u školi i sve vas volim.
V. :*
Post je objavljen 05.06.2012. u 21:28 sati.