Opet se noćas javio Vuk. I Voda. Najdublja Voda.
Konjak. Cigareta. I dugačka povorka malenih sestrica koje putuju na sjever opremljene krznom u pratnji velikih pasa duge dlake. I štapovi. On, John, i moj vlak u suprotnom smjeru.
"Znaš tebe volim koliki je čitav Svemir, ali Vuka ipak samo malo više"
Voda, najdublja i moja imitacija pada.
Rekao si da pažljiviji trebamo biti s neprijateljima nego s prijateljima kad smo sjedili na proplanku i bio si toliko stvaran.
Ostao je onaj osjećaj u trbuhu, onaj koji ne možeš izbrisati, onaj koji se svake godine u isto vrijeme nenadano pojavi, ljepljiv, s kišom.
Post je objavljen 05.06.2012. u 10:18 sati.