Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/alwaysoutnumbered

Marketing

Prije sna..

Kiša pada. Zatvaram oči.

Nalazim se u tvojoj sobi. Ležim na tvom kauču na rasklapanje. Desno od mene su vrata od sobe. Lijevo od mene je otvoren prozor kroz koje se čuje zvuk padajuće kiše. To me smiruje i uspavljuje.Kroz prozor vidim šumu. Desno od mene se nalazi stol na kojem je tvoj kompjuter. Na mozgu od kompjutera je čestitka za Valentinovo koju sam ti ja poslala. Iznad stola su police sa DVD-ima i stripovima. Točno znam napamet svaki dvd po redu. Ispred mene je regal sa knjigama. Imamo sličan ukus u knjigama. Bit će smiješno kad jednom budemo živjeli zajedno. Imamo iste knjige, kako ćemo onda napraviti zajedničku knjižnicu sa istim knjigama? Desno od regala je linija a iza linije tvoja kolekcija originalnih cedea. Najviše imaš Pearl Jama. Gade, navukao si i mene na njih. Tu se nalazi i televizija. Iznad televizije je policama sa već ofarbanim figuricama. Tvoj skeleton army. I ja isto volim undeadove. Desno je prozor sa radijatorom ispod. Na radijatoru je ručnik koji si koristio kad si se kupao. I obrijao si se. Ne volim kad si friško obrijan. Bolje ti stoji ona dvodnevna bradica. Tada imaš onaj George Clooney zreliji zgodni muškarac look.
Do prozora je tvoj radni stol. Na njemu se nalaze tvoje nepofarbane figurice, boje, kistovi i čašice u koje stavljaš vodu kad radiš.Tu je i tvoj mobitel da ti zvoni za posao ujutro. Mobitel stoji na knjigama koje sam spremila za učiti ujutro u knjižnici. U ladici se nalaze sva pisma koja sam ti ja ikad pisala i sve što ima veze sa mnom. Ima toga dosta. Kao i ja, voliš uspomene.

Dodirujem mjesto do sebe u krevetu. Tražim te. Volim spavati s tobom. Zapravo, to je moj najomiljeniji dio dana. Volim leći pored tebe i ušutiti. Osjećam ti leđa. Samo te želim dotaknuti. To je dokaz da si tu, pored mene. Osjećam se sigurnije. Moj mali medo. Držim ruku na tvojim leđima neko vrijeme. Premjestio si se, legao si na leđa. Tražim ti ruku. Stavljam svoju ruku u tvoju. U tom trenutku te volim više od života samoga. Svaki dan odlažem kad ću ići doma u Zadar samo da mogu provesti još jednu noć s tobom. Ležim tako neko vrijeme. Ne mogu zaspati u tom položaju i nevoljko puštam ruku od tebe i okrećem se tako da mogu lakše zaspati. Ti se meškoljiš i obgrliš me u snu.

Otvaram oči. Moja soba. Uzdah. Mjesto do mene je prazno. Kiša i dalje pada. Prelazim rukom po plahti tamo gdje si prije samo minutu bio ti. Obuzima me sjeta. Mjesec dana je prošlo. Još malo, ljubavi.Još malo. Okrećem se i tonem u san. Volin te.



Osjetiš li prije sna...

Dah ti lebdi iznad usne.
Preko obraza ti klizne
sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Labirintom tjemena
i kad pokupi tvoj miris
odleprša tad u mrak...

To sam ja...
To te moje ruke grle iz daljine
Prije sna...
ja ti dođem tek onako
da te dirnem.
I prevarim...
sam sebe
da sam tu, kraj tebe
da ti gledam oči
sklopljene
za Nas...


- Luky, Prije sna

Post je objavljen 05.06.2012. u 00:02 sati.