Marketing
Na rubu grada, na rubu civilizacije, na rubu života, na rubu svega
Svaki grad ikoje veličine ima poneki "nevidljivi džep", neko područje koje godinama ostaje neuređeno, sakriveno od pogleda običnih smrtnika. A Zagreb tu nije iznimka ... u podsljemenskoj zoni ima dosta takvih "ficleka" koji izmiču urbanizaciji i uređenju, upotrebi, no oni su najčešće mali komadićci, parcele ugurane u teško pristupačnim udolinama, podalje od glavnih ulica, najčešće neznanih vlasnika. U ravničarskom pak dijelu grada su takve zone rjeđe, ali zato i veće .. i najčešće se čuvaju za nova naselja ili pak buduće infrastrukturne projekte. A ono što je zajedničko velikoj većini takvih lokacija je posvemašnja zapuštenost, zaraslost, često i neslavna uloga neslužbenog javnog deponija za smeće.
Volim turnuti svoj nos u takva mjesta ... koliko god u 9 od deset slučajeva ne naiđem na neku posebnu ljepotu na tim mjestima uvijek me drži nada da ću baš taj put naići i na nešto lijepo i pažnje vrijedno. No, kad i ne nađem neko lijepo i idilično mjesto onda najčešće ipak nađem bar neko bizarno koje ipak opravda moj dolazak. 
Primjer za pronalazak lijepe i mirne oaze usred "crne rupe" u planu grada je staro groblje u Stenjevcu koje se nalazi usred "ničije zemlje" između Španskog, Malešnice, Stenjevca i Jankomira - pogledajte OVDJE post u kojem sam pisao o njemu.
(usput, već se radi na produženju ulice Antona Šoljana koja će proći točno po sredini tog velikog komada zemljišta).
A primjer za bizarno okruženje jedne takve "crne rupe" grada je područje zapadnog Jankomira koje sam posjetio pred koji tjedan. Naime, kvadrat oivičen sa juga Ljubljanskom avenijom i jezercem potoka Dubravice koje je raj za ribolovce, sa zapada nizom dućana sa istočne strane Škorpikove ulice (Bauhaus, Kika, Lesnina itd), sa sjevera Baumaxom, pogonom "Rade Končara" za izradu tračničkih vozila i firmom za prikupljanje otpadnih materijala CIOS te sa istoka ulicom Jankomir je potpuno sakriven od očiju javnosti. Jedini pristup u njega je iz ulice Jankomir, od prilaza ribičkome jezeru, sa rampe koja se nalazi u blizini carine.
A što se to tamo može vidjeti, pitate se sad vi?
Prilazna cesta je ispočetka asfaltirana (i to davno), no vrlo brzo prelazi u prašnjavi makadam čiji izgled odaje da se njime gotovo isključivo služe kamioni (duboki kolotrazi bi oštetili svako vozilo normalne visine). Cestica naoko besciljno vrluda šikarastim područjem iz kojeg proviruju hrpe odbačenog građevinskog otpada, a pomalo bizarni dojam upotpunjuje uvijek prisutan pjev ptica te raznolikost bujne flore koja raste iz sveg tog nereda. Isto tako, vidljivo je da pojedini ogranci ceste ponekad služe i kao lokalni "fukodromi" - očito, rampa nije uvijek zaključana noću.
Početak ceste, odmah iza rampe. Tu je još asfalt. Snimio: Vanja
Ribičko jezero sa autima Ljubljanske avenije u pozadini. Snimio: Vanja
Usred guštare. Snimio: Vanja
Jedna od biljnih vrsta kojoj ovakvo okruženje odgovara ... Snimio: Vanja
Nakon možda kilometar vijugave vožnje kroz gustiš dolazi se na proširenje - i to veliko. Cesta se račva na mnogo ogranaka prekrivenih razbijenim ciglama, komadima betona, otpadom svih vrsta koji se očito tu nemilice dovozi. Tu je i stari zarđali bager, komplet kožnih fotelja namijenjenih za tko zna čiji odmor .. ali i mala drvena sjenica/zemunica te kućica sačinjena od svega što je došlo pod ruku koja očito nekome služi kao stalno boravište. Tu je dimnjak, bačva u koju se sakuplja kišnica, razne kućne potrepštine razbacane uokolo ... čak je tu i stari gumeni pesek, igračka kakvu nisam vidio desetljećima.
Teško da tu živi netko tko je ovlašten da raspolaže tim otpadom ili regulira njegov dovoz, no čini se da se taj netko time u stvari bavi ... naravno, posve neslužbeno.
Što je, da je, nek mu je sa srećom ... život na tome mjestu i u takvim uvjetima posve sigurno nije poezija. A što će dalje biti sa tom velikom parcelom sakrivenom od očiju javnosti? Tko zna, sigurno se čeka neki dalekosežni projekat koji će jednog dana to šiblje i kamen zamijeniti blještavilom novogradnje, vjerojatno nekim trgovačkim centrom.
Poluzemunica na početku proširenja. Snimio: Vanja
... a tu je i kućica ... Snimio: Vanja
... koja sprijeda izgleda ovako! Snimio: Vanja
Igračka na stalaži pred barakom. Snimio: Vanja
Stari zarđali bager ... Snimio: Vanja
Prikupljene cigle koje se još mogu upotrijebiti. Snimio: Vanja
Garnitura za jankomirski lounge-bar. Snimio: Vanja
Post je objavljen 04.06.2012. u 17:24 sati.