MOJ UNUK I JA
Iako su jaja za mnoge samo prehrambeni proizvod za mene su mnogo više od toga. Život kreće iz jaja. Koka snese jaje, sjedi na njima 2-3 tjedna i evo „života“, izlegne se pile. Da bi se rodilo dijete, e tu već aktivnosti moraju biti raznovrsnije, tu „koka“ mora biti aktivnija. Ne bi (zbog cenzure) ulazio u detalje. U mojoj mladosti nije bilo igračaka, morali smo se snalaziti i upotrijebiti maštu. Kuhano jaje bilo je idealno za tucanje.
Današnja omladina se, koliko vidim, „ne tuca“.Često imam priliku da se družim sa njima, propitujem, ispitujem. Sada je vrijeme modernih tehnologija: interneta, ipada,iphona itd. (ne smijem više nabrajati, zapetljat ču se), današnja omladina šalje jaja MMS-om. Npr. dečko iz Splita pošalje „svoje“ jaje“na tucanje“ djevojci u Rašu, a ona iz Raše u Split, jaja se sudare u Senju i eto ti „tucanja“. Oni su sretni, mobilni operateri su sretni, svi su sretni osim mene, valjda zato što zbog takvog „tucanja“ još nemam unuke. A kako da ih i imam, nekada se znalo reći za djevojku koja je rodila vanbračno dijete, „zatrudnila po duhu svetom“. Danas bi rekli „zatrudnila MMS-om“.
Spominjanje „duha svetog“ kod populacije vjernika izazivalo je odobravanje i strahopoštovanje iako ja osobno mislim da su to izmislili popovi da bi mogli, bez straha „tucati“. No to je samo moje mišljenje i ne odražava nužno i mišljenje redakcije. Ha, ovo je dobro.
Vratimo se mi „tucanju“.
Na nedjeljni ručak okupio sam cijelu obitelj, jedva. Svi su imali kao nekih obaveza ali kada sam im najavio da ću nakon ručka „izdati i službeno priopćenje“, osobno, a ne putem glasnogovornika (moje supruge), upecali su se. Njihovi upitni i ispitivački pogledi tražili su na meni neke znakove „teške bolesti“, procjenjivali su „koliko mi je još ostalo“, gurkali suprugu da im oda razlog ovog „iznenadnog poziva“, ali ja kao dobra „stara komunjara“ (taj izraz je ponovo u modi), sakrio sam sve kompromitirajuće tragove.
Zet i snaha ( djevojka i dečko moje djece), koji su btw. već pet godina „ilegalci“, ne svojom voljom, sve su u čudu promatrali. Nutkali su me salatom, crnim Teranom, zdravo su me hranili, a ovi, ovi ostali gurali su pred mene odojak, one masnije dijelove.
Razgovor za vrijeme ručka bio je sve samo ne „u opuštenoj atmosferi“. Juha, kuhano meso sa paradajz sosom, filovana paprika, janjetina i odojak. Ručak se odužio, prvenstveno zato što sam ja, po prvi puta u životu, svaki zalogaj žvakao pola minute. Pojavili su se i prvi znakovi nervoze. Nitko nije htio kavu nakon ručka, osim mene.
Konačno, nakon tri sata, koliko je trajao ručak, počeo sam sa izlaganjem. Priča je išla u smjeru da imam već dosta godina, da mi zdravlje baš i nije najbolje i da je sada trenutak da donesem važne odluke. Svi su bili i više nego nervozni, nervoza se mogla rezati nožem, da to je taj trenutak, „sada će stari podijeliti imovinu“. Nutkali su me sokom, savjetovali da pijem onaj prirodni, bez šećera, a ja, ja sam uživao u trenutku.
Nisam više mogao gledati tu muku iščekivanja, morao sam im reći svoju odluku.
Djeco, počeo sam, ja sam, kao prvo, donio odluku da si nabavim psa i to ne bilo kojeg psa, već Labradora. Liječnik mi je savjetovao duge šetnje, a pošto ja baš i ne volim šetati, to je jedini način da se pokrenem. Što vi kažete na tu odluku? Svi su bili „za“, osim moje supruge, ona je znala istinu, ona će u principu, najviše šetati.
-„Dalje???? Nije valjda to sve“, pitala su djeca. –„Nije djeco, pozvao sam vas, tražim vaš blagoslov“. Pogledali su me s čuđenjem, nevjericom, mogao sam pročitat u njihovim pogledima pitanje, „nije se valjda stari mulac zaljubio“? Nije, „stari mulac“ hoće psa nazvati „UNUK“. Ostali su u šoku. Zašto „Unuk“? E pa zato što moja generacija ima unuke za šetnju, a ja, ja nemam unuke, ja zato i ne šećem, a šetati moram.
Od sada, šetaču i ja, sa „mojim Unukom“.
Razlaz je bio prilično hladan, supruga mi je namjestila krevet u gostinjskoj sobi. Ma baš me briga, sada imamo svoju sobu, moj Unuk i ja, a vi se djeco i dalje „virtualno tucajte“, a na podjelu imovine, još ćete pričekati.
Kada me budete vidjeli u šetnji sa prekrasnim Labradorom, znajte da se zove UNUK, njima u inat.
Od sada, u šetnju idemo MOJ UNUK I JA.
Post je objavljen 04.06.2012. u 14:36 sati.