Danas je cetvrti dan mjeseca lipnja. Iako smo zadnjih desetak dana imali lijepo i toplo vrijeme od jucer je zahladilo na najjace. Jucer je bilo jednako toplo (tj. hladno) kao i za Bozic. Danas opet pada kisa, temperatura vani je 9 stupnjeva. U sobi mi se temperatura spustila na +16. Tak niska nije bila od pocetka svibnja. E pa necu. Necu, necu i odbijam paliti grijanje u lipnju...pa kakav je to nacin. Brrrr...
Za par dana pocinje Europsko nogometno prvenstvo. U Zabolandu je zavladao Oranje osjecaj. Cak da covjek uopce ne prati nikakve medije, to ga ne bi moglo zaobici. Dovoljno se samo prosetati nekim gradskim kvartovima i Oranje ludnica vas nece zaobici. U ducanima s polica vas napadaju Oranje majice, zastavice, kape, farbe za kosu i lice, oranje carape i intimno rublje. Par stotina metera od moje kuce, jedna ulica je prekrstena u Ulicu rikajucih lavova, po svim kucama uzduz i poprijeko, preko ceste su razvucene oranje i crven-bijeli-plavi zastavice, a prometni znakovi i stupovi rasvijete su preobuceni u velike plisane Oranje lavove i svim mogucim rikajucim pozama.
Kada sam se prvi put upoznao s tim Oranje ludilom, bilo mi je to jako simpaticno. No moram priznati da mi je, nakon svih tih godina, taj "svi smo mi Oranje" osjecaj zapravo postao prilicno isprazan. U zemlji koja je toliko podijeljena po drustvenim klasama, politickim i vjerskim svjetonazorima, gdje je individualizacija drustva toliko rascjepkala ljudske odnose, bi sad neko drustvo bogatasa, koji trze za loptom, trebalo donijeti zajednistvo.
Post je objavljen 04.06.2012. u 11:24 sati.