ponekad zaboravljamo da je Nebo iznad svega
ponad nas u vječnom plavetnilu dok sunce postoji
tamnoplavo pa crno u beskraju rubnoga opstoji
krećemo se tako od onoga u nama kroz sjećanje
letači u naznakama trenutke daruju neuhvatljivi
kako ih zadržati dah njihov i pokrete unutar svemira
izvor su početak i kraj dan i noć naših nemira
ponekad zaboravljamo da je Nebo iznad svega
imam te u rukama neuhvatljivu samo si u snovima
koraci mi Nebo miluju jedina si traženjima podložna
igru vodiš nedodirlijva voliš dodire i putovanja tijelom
jedina iz svemira uzrokom si mojih nemira