Dani, svi dani, jednako dugi (24 sata), vedri, oblačni, tmurni ili sunčani, ipak slični, u nizu jure, jure ili sporo se žure, uvijek različitost života nose: dal' rođenje ili smrt, napor ili odmor, udaju, ženidbu, vjenčanje ili otuđenje, radost, tugu, dal' sreću ili nesreću – stalno svega pomalo nadrobljeno, šaroliko, predvidljivo, ali u ostvarenju nepredviđeno.
Susreti, slučajni ili sudbine , ispunjavaju dane i dane, a život teče, otječe… (kamo ?). Na uveseljavanje ili žalost, dosadno ili skrbno, brižno za sebe ili za zajedništvo… (?) Za ostvarenje b l i s k o s t i koja je životna nužda i za samorazvoj ili za rođenje osjećaja, emocija, postojanja i produženje života, kad baš po tim oživotvorenjima znamo, bilježimo i brojimo dane, godine i vrijeme trajanja. Malo skrbeći za ostvarenje iskrica zadovoljstva, a mnogo za prevladavanje nezadovoljstva i otklanjanje neugoda…
A ipak, makar bile rijetke, i s k r i c e u g o d e najveća su vrijednost života, a dani bez radosti su tuga, promašaj i jalovo životarenje…
Dani donose i s j e ć a n ja: što je bilo ili nije, i maštanje: što bi moglo biti, ako bude…
Tako, slijedeći šarolik niz dana, u kojemu moji dani sjećanja, kao bogatstvo-siromaštvo pobuđuju mi malo kad komešanje cijele nutrine na pjevanje i smijeh, a mnogo češće grčevito stezanje srca i osrčja sa suzama i jecanjem . . .
Pa ne brojeći dane (jalove zalogaje), moj život još klizi, prolazi, prolazi i… proći će…
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke ZVONCA ČEŽNJE
Post je objavljen 03.06.2012. u 16:30 sati.