Marketing
Edward Schillebeeckx OP.
Edward Schillebeeckx podrijetlom je Flamanac. Rođen je 1914. u Antvverpenu kao šesto od četrnaestero djece.
Edward Schillebeeckx teolog dominikanac
Kao dvadesetogodišnjak stupio je u novicijat flamanske provincije Reda. O svojim motivacijama govorio je prije nekoliko godina u jednom dužem intervjuu. Na pitanje o privlačivosti i fasciniranosti Dominika Guzmana odgovorio je: "Intelektualno u kombinaciji s univerzalnim i harmoničnim. Bio sam dirnut ravnotežom religioznog s jedne, ljudskog i svjetovnog s druge strane (...). Kod dominikanaca se radi o prioritetu milosti i "pustiti da Bog - bude Bog" (Intervievv, 21).
Nakon svoje obvezne temeljne filozofsko-teološke izobrazbe i nakon svećeničkog ređenja (1941.), studirao je u Parizu biblijsku i patrističku teologiju, kao i filozofiju. U Le Saulchoir susreo je mladi Flamanac svojeg oko 20 godina starijeg, subrata M. D. Chenua. Schillebeeckx priznaje: "On je možda čovjek koji je najviše nadahnuo moju teološku misao i život (...). Za mene je on bio utjelovljenje dominikanskog ideala, kako sam ga i ja htio doživjeti" (Intervievv, 32).
Njegova je teologija bila nešto živo. Ona nije ponavljala stare formulacije, već je u svjetlu vječnih istina htjela osvijetliti i rješavati suvremene probleme. To je mladoga Flamanca očaralo. On je do tada želio da bi s De Petterom mogao surađivati na filozofskom istraživanju, a sad je otkrio svoj pravi poziv: ne biti filozof, već teolog. Nije on jedini slučaj takve vrste. Ima ih mnogo.
Sa svojom dovršenom doktorskom tezom u džepu vratio se Schillebeeckx u Belgiju. Uz nastavnu djelatnost na vlastitoj Visokoj školi Reda u Lovvenu preuzeo je službu učitelja studenata. Kao takav, trudio se da na mladu braću prenese nešto od svojeduhovnosti sakrivenog Boga: "Ne govoriti o Bogu i Crkvi, nego jednostavno biti tu: u nadi da ljudi kroz tvoje kršćansko prakticiranje života naslute nešto o dubljem otajstvu" (Intervievv, 31)
G. 1946. Schillebeeckx se, obogaćen znanjem, susretima i iskustvom, vratio u Louvain te nastavio poučavanjem dogmatike. Ta predavanja postala su temelj za njegovu doktorsku tezu, koju će g. 1951. braniti u Le Saulchoiru. Ona glasi: Sakramentalna ekonomija spasenja. Objektivna struktura i subjektivno sudjelovanje. Brzo nakon toga ugledala je svjetlo njegova prva knjiga na holandskom jeziku Sakramentalna ekonomija spasenja.
Schillebeeckx je u čovjeku Isusu iz Nazareta iskusio oslobađajm U moć Božju - usred svijeta. On pripovijeda: "Tada je bilo (...) studenata koji su željeli postati svećenici - radnici. Odgovorio sam im: dobro, ali ja ću poći s vama kao teolog da tu praksu teološki slijedim. Kada danas o tome razmišljam - bilo je to pedesetih godina - tada smo nesvjesno eksperimentirali s modelom koji je kasnije bio dalje razrađen u teologiji oslobođanja. Praksa ima prednost. Teologija je drugi korak. U refleksiji se želi vidjeti koliko je životna praksa sa stanovišta vjere ispravna. (...) Jedan od mojih studenata je, uostalom, kao dominikanac još uvijek vozač tramvaja. On je pomalo mistik, ali s vozačkom kapom na glavi" (Inln view, 35 f).
Između 1957. i 1982. Schillebeeckx je na teologiji Katoličku sveučilišta u nizozemskom Nijmegenu bio profesor dogmatika i povijesti teologije. U uvodnom nagovoru obradio je temu U potrazi za živim Bogom. Tu obrađuje mnogima omiljenu temu nove slike o Bogu u sekulariziranom svijetu, gdje se Božja prisutnost očituje u formi odsutnosti.
Edward Schillebeeckx teolog dominikanac
Na Drugom vatikanskom saboru sudjelovao i kao neslužbeni savjetnik nizozemskih biskupa. Njegova je zasluga, barem indirektno, bitan doprinos za otvaranje Crkvu današnjem svijetu.
Teološka biografija Schillebeechxa je i jedna povijest puna i konflikata. Po prvi put optužen od vatikanske Kongregacije za vjeru morao se braniti 1968. Predmet ispitivanja bili su, prija svega, njegovo poimanje objave i shvaćanje euharistije, koje tobože nije bilo u skladu s tradicijom Crkve.
Ovaj su sukob mogli brzo okončati uz odgovarajuću pomoć njegovog kolege Karla Rahnera SJ, ali je 1976. ponovno obnovljen službeni istražni postupak. Predsjedatelj rimske Kongregacije za nauk vjere, kardinal Šeper, vodio je postupak - koji je trajao preko pet godina. Povod zato bilo je djelo "Isus. Povijest jednog života", koje je objavljeno 1974. na gotovo 700 stranica.
U središtu rasprave bila su ovaj put dogmatska pitanja. Predmet rasprave bio je također i Schillerov hermeneutički princip koji je bio osnova njegovih istraživanja. Odnos između danas i jučer, između aktualnih iskustva i tradicionalnog nauka, bio je i jest za Schillebeeckxa dijalektički. Sadašnjost i prošlost dodiruju se za njega tek u kritičkom i pi.iktičnom dijalogu: on propagira "kreativnu vjernost" evađelju i predaji Crkve. Postupak je okončan 1980. bez konačne presude, ali i bez zaključne rehabilitacije napadnutoga.
Samo godinu dana kasnije rimska Kongregacija za vjeru je naredila ponovno ispitivanje. Kamen spoticanja je ovog puta bila Schillebeeckxova knjiga "Kerklijk ambt" (Crkvena služba). Flamsko-nizozemska Istražna komisija došla je ipak do zaključka da je po Schillebeeckxu zastupana revizija službe i crkvenih struktura i Crkve "dogmatski moguća, a pastoralno nužna."
Polazna točka u ovim Schillebeeckxovim razmišljanjima koja ih objavljena 1980., je na mnogo mjesta zamijećena kriza tradicionalne slike svećenika. U novozavjetnim tekstovima kao i u starocrkvenoj tradiciji uočava tijesnu povezanost između Crkve i apostolske zajednice, kao Isusove zajednice, stvorile su službu koja se očituje na vrlo različit način.
Ova služba "odozdo" i misli načela "podizanjem ruke" (poziv preko zajednice), prije "rukopolaganja" (posvećenja) shvaćena je kao dar Duha. Schilleebechaukx zastupa mišljenje: nema crkvene zajednice bez voditelja i voditeljskog teama! Sada u okvirima ove perspektive - to je njegovo uvjerenje - smiju krćanske zajednice eksperimentirajući svoje najbolje strukture službe. Prema tome, Schillebeeckx prati, sada već niz godina, "alternativne" eksperimente zajednica Nizozemskoj i drugdje.
Vratimo se događajima početkom 80-tih godina. Pozitivno stručnono mišljenje Istražne komisije nije polučilo željeni uspjeh. Isto tako je bez rezultata protekao 1984. u Rimu vođen razgovor između, pogođenoga ondašnjeg učitelja Reda braće propovjednika Damiana Bvrnea OP i prefekta Kongregacije nauka za vjeru, kardinala Josepha Ratzingera.
Schillebeeckx je naposljetku 1985. podastro novu verziju svoje knjige o službi. Ona nosi naslov "Kršćanski identitet i crkvena služba. Pledoaje za čovjeka u Crkvi" i želi uzeti u obzir izrečenu kritiku na prethodnu verziju, a da ipak ništa ne opozove od onoga što je rečeno u prvoj knjizi.
1982., u godini svog odlaska u mirovinu, primio je Schillebeeckx nizozemsku "Erazmovu nagradu" za naročite zasluge li promociji europske kulture. Ostale publikacije - veće i manje - pojavile su se, kao npr. njegovo treće opsežnije djelo "Mensen als vehaal van God" (Ljudi. Povijest Boga ) 1989/1990., i zbirka propovijedi i članaka pod naslovom "Evangelie vehalen" 1982. (njemački naslov: "Pričati evanđelje", 1983.).
Post je objavljen 16.12.2012. u 11:53 sati.