Na današnji dan 1740. godine rođen je francuski književnik, razvratnik i psihopat Donatien Alphonse Francois de Sade, poznatiji kao Markiz de Sade.
Točno 234 godine poslje njega rodila sam se ja.
Na današnji dan 1946 referendum o monarhiji je rodio Italiju.
Točno 28 godina kasnije, eto i mene.
....i, šta bi bilo zanimljivije? Da pišem o sličnostima i razlikama između gorespomenutog gospodina i mene ili da se retroviziram i vidim šta mislim o prošloj godini?
Sigurna sam da bi ono prvo bilo zanimljivije, ali znamo me, sebična i egocentrična kuja (ne, nisam počela sa sličnostima) kakva jesam, naravno da ću pisati o sebi.
Mogla bih pisati i o tome kako je danas i Italiji rođendan, nije li to divno?
Danas sam navršila...ok, navršit ću za nekih 12 sati (vrijeme je da počnem cjepidlačit oko godina ako već ne i lagati o njima) 38 godina. I znate šta? Puno je to. Probajte brojati do 38. Umoriš se. A preživjeti ih? Ihaaaa....
Serem.
Meni je to smiješno. Ja - 38. Ja. 38. Za dvije godine četrdeset. Ja. (buaaaahhaaahahahahaha)
U glavi imam manje nego prošle godine, tada sam imala nekih 16, sad sam na 14, čini mi se.
Jučer mi je Sanja (SPK) koja je starija i iskusnija i pametnija rekla: ...ali pamet ne dolazi sa godinama.
Sad mi je lakše. Umrijet ću kao glupa balavica.
Kako se osjećam sa 38? Pa, definitivno ne kao da imam 38 godina.
Iako, mislim da je došlo vrijeme za bluzice i šoseke i nailonke i neke cipele sa peticom na kojima je napred rupa (ne ono kao kad razvališ cipelu nego ona koja ima ugrađenu rupu naprijed pa ti palac viri van) i kecer (ceker? nikad ne znam) i trajna i kave sa susjedama i sjedenje sa ostalim babama na klupi ispred zgrade i meksičke i turske i hrvatske sapunice.
Odustajem od Garde (i Gardalanda, certo) istog trena jer mi ne priliči godinama i idem na more, ovo naše, i to naaaaa....Rab? On mi se nekako uvijek činio najviše babski. I nikako ne idem u šoping sad kad se S. probudi, ne. Šta će mi bicikl. Pogotovo sa trešnjicama. Još malo pa će mi hodalica trebati, budimo realni.
Ovim putem bih se zahvalila prošloj godini (prvi prvi da je početak godine? ma daaai....glupost. Po mom kalendaru...) što je bila možda i najbolja godina do sad. Zahvalila bih se i S. koja ju je učinila takvom, većim djelom je sve dobro došlo od nje.
Puse zahvalnice i N. i Kozi bez kojih bi godina možda i imala smisla ali ja svakako ne bih.
Godina je bila prejebena.
Konačno sam, nakon svih ovih godina, krenula na talijanski. Završila dva stupnja i sad se natežem sa trećim kao pijan s gaćama. Ispit je za 10 dana, lijepo molim da držite fige jer bez njih...možda i ostanem na trećem stupnju. Tamo upoznah neke kvalitetne ljude i natjerao me taj talijanski da se pokrenem - a kako sam se tek pokrenula???
Osim ljetovanja na Gardi, koje je bilo najbolje do sada a znam da će ovo biti još bolje, putovala sam u Beč sa Sputnikovcima, u Veneciju sa Kozom (ok, to nema veze sa školom) i u Toskanu, opet sa Sputnikovcima. Vrišt.
Beč je bio ok ali...nije u Italiji. Venecija me oduševila ali Toskana...me oborila s nogu. Upoznajem Italiju da bih je više voljela.
Mislim, kao da je to potrebno.
I još mi je jedna tisućljetna želja ispunjena: tetovirala sam se. Jedan divni mali Prezzemolo živi na mom lijevom listu. Obožavam ga. Nikad nitko nije imao ni upola tako savršenu tetovažu kao ja. Sva sam si innamorata u njega.
Ova godina je bila jebena i bit ću prezadovoljna da ova koja dolazi bude bar upola takva.
Upola?
Da, jer bilo je i težih katastofa ove godine.
Tragedija.
Cvrle je poginuo, Zeruljica je umrla, Gandi...
...da, izgubila sam u toj divnoj prošloj godini dosta. Ponekad mi se čini da sam izgubila sve.
Otišli su i neće se vratiti.
Teško je udahnuti... (prendi aria, Sanjuška, prendi aria)
Za znatiželjne:
svima koje sam na ovaj ili onaj način gore spomenula - ili namjerno nisam
Post je objavljen 02.06.2012. u 08:09 sati.