Poželjela sam plesati s kišom
Otjerati blues i samo kretati se u ritmu kapi
I pljuštati i lagano rominjati, pustiti se vjetru da me nosi, lomiti grane i nježno uspavljivati
Plesati dok dijete mirno spava, dok netko ljubi, netko pronalazi put ka sebi
Nekako sam korake uskladila...dva, tri naprijed
Pa onda koji nazad...
Ali uvijek me iznenade, izgubim im broj
I onda ih tražim u kiši
A željela sam samo kapi na koži
Da operu, isperu, zagrle, iscijele, vrate snagu, dodaju korak
Da me zapljusnu onako kako riječi ne mogu
I sustizala sam se i prestizala, preskakala i vraćala se
I onako mokro klizila...u stihovima boje vode
I grčevito se držala za onu vjeru da će kiša oprati ono što ne može nitko
A sunce metamorfozirati sve ono što treba
Čekala sam i mjesec..da se pogledam u ogledalo
Da mi vrati moja slova, riječi, stihove
A kiša me čula i dala mi je ples
Oslobađajući, mjesečev, hrabar i tako fragilno nježan
Obukla sam osmijeh i stavila kapi oko vrata poput ogrlice
Namirisala se ljetom u iščekivanju
Ugledala leptira na ramenu u suton
I kupila sam si taj ples.. on je bio samo moj
Post je objavljen 01.06.2012. u 22:24 sati.