Zaobilazim grmiće bijelog i rozog bušina
Provlačim se ispod brnistre,
mašem rukama i tjeram pčele, ose, bube i pauke i krajičkom oka primjetim nešto visoko, puno pupića.
Zaboravljam na leteću opasnost i približim se. Malo dalje rascvitane stabljike. Lipi, bili cvitovi.
Poslikam i kad sam došla kući krećem u internet potragu. Cvit sam naravno i prije vidila ali nemam pojma kako se zove.
Pretraga otkriva: Čepljez (Asphodelus aestivus).
Trajnica koja raste na našoj obali i cvjeta od veljače do lipnja.
Prema Homeru, duše umrlih lutaju između cvatova ovih lijepih biljaka („dolina čepljeza") pa su stoga stari grci sadili čepljez oko nadgrobnih spomenika i grobova svojih mrtvih. Sam čepljez ima izrazito hranjiv gomolj, a ljekovita svojstva ove biljke hvalili su i Grci i Rimljani.
E, sad, nisam sigurna da bi se baš upuštala u kulinarstvo ali kao cvit za vazu je stvarno lip.
Post je objavljen 02.06.2012. u 08:01 sati.