Koliko god da sam diskretna, moja istinoljubivost nikada ne smije biti dovedena u pitanje.
Tako je i sada, kad dobivam sms-ove čudna sadržaja, od osobe kojoj sam žarko htjela vjerovati.
Osoba me uvjerava da širim neistine, da ima probleme radi mene, da ljudi upiru prstom.
A ja nemam baš s nikim komunikaciju o tome.
Izuzev par jako bliskih prijateljica, koje nikada ne bi prokockale moje povjerenje i proširile priču.
Ionako ga/nju osobno ne poznaju.
Ispričala sam vam ukratko kako je izgledalo moje virtualno razočarenje i kako sam se pritom osjećala.
Od bolnog osjećaja prevarenosti i izmanipuliranosti, pokušaja da na sve skupa slegnem ramenima, jer očito se radi o poremećaju ličnosti, pa do ustrajanja da svemu dam dozu humora, jer tako i inače postupam u životu kad me snađe neko besmisleno zlo i nepravda.
Govori mi da sam oko sebe izgradila zidove.
Vidre ne grade zidove.
Samo brane.
Korisne prepreke na putu koji ne vodi razumnom cilju.
Jedna od mojih dragih S jako je ljuta bila na mene jer sam cijelu stvar i sama sebi pokušala zataškati,
želeći sve to skupa što prije zaboraviti kao najružniju noćnu moru.
Jer zna kakve sam čiste osjećaje gajila i koliko sam vjerovala.
Jer je svjesna koliko sam povrijeđena.
Jer ne želi da itko drugi bude povrijeđen na isti način.
Što bih ja imala od toga da ga izložim javnoj osudi?
Da li bih bila sretnija, da li bi moja osobna satisfakcija bila dovoljnom zamjenom za moj izgubljeni mir?
Tako bih htjela da istina sama od sebe, bez mog upliva, dođe na vidjelo!!!!!
Ja nisam ništa posebno istraživala, jer nisam ni sumnjala.
Nisam očajnički tragala za istinom, nego je istina pronašla mene.
Pokazala sam sliku frendičinom mužu, a on mi je potom rekao da je riječ o ženi.
Bilo je još nekoliko poveznica koje nisu više ostavljale prostora nadi da se radi o pogrešci.
No, međutim, sad ja,
koja sam u potpunosti utihnula,
pokopala svoje nade i očekivanja,
ja koja sam
samoj sebi zataškala, sa manje ili više uspjeha,
to ogromno razočarenje,
žestoko i krvavo otrežnjenje,
bolnu spoznaju o tome kakvih sve šporkih ljudi ima,
bivam napadnuta od te iste osobe:
da širim okolo neistine,
da gradim oko sebe zid,
da se baš mislio sa mnom naći....i slične gluparije.
Da je mislio/ la- našao/ la bi se.
I bar bi se meni predstavio/la pravim imenom.
Time samog/samu sebe oslikava na najbolji mogući način.
Ne moram ni reći ni napisati ništa.
Ni riječ više.
Moji su osjećaji bili čisti i dalje su čisti- ne mrzim.
Al i dalje se snebivam kakvih sve ljudi ima.
Like I am 10.
Again and again.
Post je objavljen 01.06.2012. u 18:28 sati.