Iza mene je čudna noć još čudnijih snova i nemirnih breza koje su se povijale ispod mog balkona.
„Najtamnije je pred svitanje“, rekao je Soltec u davna vremena, najbolnije je mjesto gdje je Longinovo koplje proparalo kožu, ostavilo neizbrisiv otisak na tijelu i duši, a ispod neba boje čelika rasplamsao se jutarnji san, pred svitanje, onaj najtamniji san obojen u bijelo i upleo me u svoje bijele magle labirinta otkud još uvijek pokušavam odgonetnuti gorku šifru nečijeg imena koje mi se opet prikrada zaboravljajući, da su zvijezde postavljene po točnoj elipsi putanje i da je moja čudna poezija spremna baš za takve savršene opsjenare.
Ono najtamnije pred svitanje, što se uvijek prikrada kao tiha sjena, taj san obojen u bijelo, zamrsio je moju duhovnu mrežu u paučinastu koprenu i podigao dušu u taj čudan labirint.
U kišnom jutru zablude su se povile iznad mojih očiju pa mi daju poruke koje ne želim čitati, poruke koje ne želim odgonetnuti, poruke čijeg se sadržaja bojim i dok si spavao, moja duša je pokrenula svoj duhovni razvoj kao svakog jutra, potonula je u bezdan tvoje duše i završila taj poetsko-filozofski ritual kojim uvijek dolazim do tebe.
Iz ovog čudnog stiha još čudnije moje poezije utonut ću u jezero ovog kišnog dana, malo snena i malo prevarena tim snenim porukama koje dolaze iz labirinta neriješenih misterija.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.