Cacicu su svi krivi.“ Samo je pravi krivac jos uvijek zasticena svetost.
Mjesanjem ulja sa vodom ne polucuje se nova emulzija. Ulje ostaje ulje, voda ostaje voda. Burzujskim se sustavom ne moze doci do snosljivog suzivota izmedju socijalnih klasa jer se organski ne daju spajati. Ako Cacicev ovisnik, kojim cudom poluci bolju nadnicu, tada Cacicev profit ostaje prikracen upravo za onu svotu kojom je njegov vrazic uspio povecati svoju nadnicu. I obratno.
Mnogi su kvazi ekonomisti dosad polomili svoja koplja na dokazivanju suprotnog tome: zajednickog interesa kapitala i rada. Ni jednim takvim vrbinim kopljem, nitko jos od njih nije uspio opovrci Marksov znanstveni postulat ekonomskog zakona Viska vrijednosi na kojem pocivaju svi temelji klasnog drustva.
To sto razne vlade, (narocito ljevicarske), pokusavaju odglumiti obicne bene, jedna je od glavnih zlocinackih rabota zasto covjecanstvo vec drugo stoljece tone iz loseg u jos gore. Koliko god Milanovic- Cacic- Linicevo sveto trojstvo muckalo tu vodu sa uljem, oni to cine tek jednim jalovim madjonionicarskim blefom zavaravaja neupucenih masa, sve dok se u njihovoj pozadini odvija isisavanje upravo njihovog proizvodjackog soka, prepisujuci ga ovdje svome trojanskom umijecu muckanja nove emulzije, nastale iz zajednicke suradnje kapitala i rada.
Dalje slijedi sve od sebe; kao prva alternativa: RAT, tamo gdje covjek jos nije spoznao njegovu pravu uzrocnost. Na zalost one druge, danasnjem covjeku ostaje jos uvijek nedohvatljiva. Jedna svijesna suradnja, koja bi ujedno predstavljala nad vecinski interes cjelokupnog proizvodjackog drustva u eri tehnoloskog dostignuca opceg izobilja za sve, ostaje daleko pozadi upravo na svojoj kulturoloskoj uslovljenosti jedne takve homogene civilizacijske revolucije.
Post je objavljen 31.05.2012. u 19:26 sati.