Latice grimizom pune zjenicu mog oka,
dok stopala boso gaze mekoću prosutog perja.
Mi zavirujemo u svoje duše,
u njima susrećemo se pogledima.
Mi znamo da zajedno posmatramo.
Čestice prašine u fluorescentnoj zelenoj
odišu macabreom i požudom što čeka
naša tijela da se spoje.
Mi zavirujemo u svoje duše,
u njima susrećemo se tijelima.
Mi znamo da smo jedno tijelo.
Sjaj cigarete šara mrak,
osvjetljava te u prizoru pripijenog uz moju desnu nadlakticu.
Dodirujem ti zatiljak, da osjetim toplinu,
da na nj ugrijem svoje hladne, usamljene ruke.
Mi zavirujemo u svoje duše,
u njima zajedno udišemo miris naranče i dima.
Mi znamo da zajedno osjetimo.
Bezbojna lica na zidovima,
praznih očiju, obrisi realnosti
šapuću da sve je laž!
Mi zavirujemo u našu dušu, i sa potpunom sigurnošću
ZNAMO.
Post je objavljen 31.05.2012. u 17:08 sati.