Pravu lekciju srčanosti održala je moja desetogodišnja kćerkica Sara koja je rođena bez jednog mišića na nozi zbog čega mora da stalno nosi protezu. Jednog lijepog proljetnog dana došla je kući kako bi me izvijestila da je učestvovala u ”igrama u polju” – kad se održavaju brojne utrke i ostala takmičenja.
Budući da nosi protezu pokušavao sam se sjetiti pravih riječi kako bih ohrabrio Saru, nečega što bih joj mogao reći u znak podrške – nečega što sam čuo da mnogi poznati treneri govore takmičarima koji su suočeni s porazom – ali prije no što sam rekao i riječ pogledala me je i rekla:”Tata, pobijedila sam u dvije utrke!”
Nisam mogao vjerovati!
A zatim je Sara dodala: ”Imala sam prednost”.
Ah. Znao sam. Pomislio sam da su joj dopustili da ranije krene, da su joj dali neku fizičku prednost.
Ali ponovo, prije no što sam bilo šta rekao, kazala je:
”Tata, nisu mi dopustili da ranije krenem, moja je prednost bila u tome što sam se više trudila.”
To je srčanost!
Post je objavljen 31.05.2012. u 08:37 sati.