Koliko god se institucije trudile da nam glave okreću prema natrag ipak pucaju ti umjetni šavovi koji od ljudi prave čudovišta. Noviji naraštaji jednostavno ne mogu jesti jela iz konzervi kao nešto vrhunsko. Mlađarija zna da ne može naprijed s glavama okrenutim u blještavu prošlost. Prohujalo s vihorima!
Natežemo se oko testova za maturu iz hrvatskog jezika i književnosti i uporno ne odustajemo od novog čitanja i prevrednovanja. Malo je književnina preživjelo stoljeća. Većina njih spada u povijest i samo tako ih treba ukratko tumačiti bez mnogo patetike, veličanja i licemjernog precjenjivanja. Nitko ništa ne osporava ocu književnosti Marku Maruliću ali da je kojim slučajem pisao Juditu na francuskom bio bi već krajem prošlog stoljeća preveden na suvremeni francuski. To su Francuzi napravili s Corneilleom, Racineom, Voltaireom i svim svojim velikim klasicima. Na vrijeme su shvatili da moderna francuska mladež izvorne tekstove ne razumije. Receptori u njihovim mozgovima primaju potpuno drukčiji rječnik.
Što god struke branile ostaje činjenica da postojeći prilaz književnosti rezultira odbijanjem od čitanja. Pokušaji reformi ne mogu uspjeti jer se riba od glave čisti. Nažalost, kod nas glavu nema tko čistiti. Postojeći stručni kadar školovan je u starome kodu i ovisnički uživa u mrtvim tekstovima.
Pitanje je duboko ispod zemljine kore jer se ne radi samo o našoj hrvatskoj književnosti. Većina naroda je svoje očeve birala po nacionalnom i vjerskom ključu a što je u književnosti književno malo tko je vodio računa. Sve se toliko zamaglilo da i danas mnogi ne umiju prepoznati čistu književnu vrijednost. Dogme i ideologije najdublje su usađene upravo u struku da ne kažem znanost o književnosti. Kreacija je gurnuta pod stol. Dolje, pod stolom, može se zabavljati sa zdravim razumom koji je također gurnut pod stol.
U punom zamahu računalstva, genetike i nanotehnologije živjeti nam je od Hektorovićevih ribara.
Post je objavljen 31.05.2012. u 00:15 sati.