Gledam često psetance dok krmi, smirujući je to prizor jako, ali meni mozak ponekad nemiran, pa krene stalno nešto škicat, žicat, sijevat, pa pitam onda mužjaka da li bismo mi, isključivo u slučaju neke katastrofe i gladi, naravno, okrenuli psetance na ražnju, jer, ipak, ima tako slatke nabrekle batačiće, i fino je uhranjeno i sve to, a glad je glad, pa se onda on onako poluprestravljeno-poluizazvano smješka, pa ga pitam onda da bi li psetance maznulo nas, isključivo u slučaju neke katastrofe i gladi, naravno, na što mužjak kaže da ne, ne bi. Psetance bi radije umrlo od gladi, nego načelo naše batake.
I opet, nismo ih vrijedni...
Post je objavljen 30.05.2012. u 11:38 sati.