Marketing
Eno eko gastro etno event
Okupljeni oko zelenog stola kupljenog u nekoj Bezzvezeti, usvajamo goruća i rješavamo tekuća pitanja, razbacujemo osmijehe, nadvikujemo se i pripetajemo riječima. Sve je opet kao nekad. Istina, brkati se vitezovi i ne ističu naročitom vještinom govorništva, ali britke vitezice imaju spreman odgovor na sve. Kako stesati liniju od ponedjeljka do petka pa vikendom opaliti po pljeskavicama bez straha od plaćanja paušala Uredu za izgubljene kilograme. Kako damski elegantno puknuti na živce i nadasve šarmantno pustiti suzu na izlaznoj rampi parkinga kad umjesto u prvu, ubacimo u rikverc pa spljoštimo blatobran onom mamlazu za volanom ikspetice koji trubi kao gnu u sezoni parenja i stalno nas požuruje.
Od zapada smo prihvatili užurbanost kao stil života, sorry stari nemam ti sad vremena, ali javi se ponekad, popit ćemo kavu. Biti u žurbi gotovo da je postalo statusni simbol. Spori igrači prestrojavaju se u zaustavne trake, ispadaju iz igre. Svi nekud žure, a nitko nigdje ne stiže. Kako bi održali ovozemaljsku ravnotežu, nagomilane frustracije pokušavamo izbaciti istočnjačkim metodama. Joga, meditacija, reiki, to je tako cool. Hm, baš se pitam, ako su istočnjaci tako smireni , što će im onda one silne borilačke vještine? Kung fu, jiu jitsu, nanbudo, kendo, tea kwon do, karate, ima ih brate…
Odmah se osjetim nekako manje vrijednim kad spoznam da na ovim prostorima kroz stoljeća nismo razvili, a kamo li očuvali neku našu autohtonu borilačku vještinu. Onako gospodski, u stilu jedan na jedan, s klanjanjem i međusobnim štovanjem, snagom uma i mišića, po mogućnosti bez korištenja čakije, buzdovana ili sjekire. Ništa od toga, naše bitke su bile i ostale tako primitivne… Nastojeći biti netko drugi, najlakše je izgubiti sebe.
A da je malo mućnuti glavom, tko bi nam branio brendirati fjaku kao metodu meditacije!? Pa recimo podići to blaženo stanje uma na nivo koji zaslužuje, proširiti duh fjake širom svijeta. Razviti škole fjake, akademije čak! Utvrditi hijerarhiju učitelja fjake. Za najveće znalce osigurati status Velikog meštra fjake!
Bilo bi zgodno putovati svijetom i tupanima zaustavljenim u šestim brzinama pokušati objasniti našu filozofiju življenja. Pričati im o sljubljivanju pelješkog plavca i komiške pogace na trogirški nacin. Naučiti ih kako se ispravno plucaju špice od tugarskih trišanja dok ti se sok od sočnog srcolikog voća cijedi niz bradu…
I svakakve nam još ideje padaju na tom našem, oprostite na beštimji, eno-eko-gastro- etno-eventu, kad uz finu zajebanciju sve priče započinju sa „sićaš li se kad smo ono bili“, a još je najbolje kad u gluho doba noći, mi pripravnici za sredovječnost, ozarenih lica zaključimo da smo ponoć dočekali budni.
I nasmijani.
Post je objavljen 29.05.2012. u 19:07 sati.