Marketing
Vergissmeinnicht
photo by rU
Prema germanskoj legendi Bog je, stvarajući cvjetove, svakome od njih nadjenuo ime. Jedino je jedan mali plavi cvijetak promaknuo božanskoj pozornosti.
U strahu da će ostati bezimen, uzviknuo je: Ne zaboravi me!
...
Zaborav, kratka priča
Pamćenje je vještina a zaboravljanje umjetnost ... rekla je.
No, čiji je to citat uspjela sam zaboraviti - dodala je nakon poduže stanke.
Svi se nasmijaše. Sedam lica u krugu. No, dok je pogledom kružila od jednog do drugog, nije se mogla sjetiti ni jednog imena, čak ni svog vlastitog. Ipak, osjećaj koji ju je prožeo mogla je ne samo imenovati nego i definirati. Déja senti - fenomen da ste nešto takvo već ranije osjećali. A osjećala je da joj je soba u kojoj je sjedila okružena sa sedam nepoznatih lica odranije poznata iako je bila sigurna da se tu danas nalazi po prvi put.
Pa otkuda onda taj funny, familiar, forgoten feeling? upita se, a u sjećanju joj odjeknuše i melodija i riječi pjesme.
Pričekala je da melodija i riječu utihnu pa tada reče: Déja visité ...
Déja visité?
Čini vam se da ste ovdje već bili?
Ona okrete glavu prema zvuku Glasa.
Da, iako sam sigurna da sam ovdje prvi put, premda moram priznati da ne znam zašto sam ovdje ni kako sam amo dospjela, mogu do u detalje opisati dio sobe koji mi je van vidnog kruga.
A kako bih to mogla ako ovdje već nisam bila?
Ako je tako, uradite to pa da provjerimo - reče Glas.
Opišite što vam se nalazi iza leđa. No, nemojte se osvrtati ...
Visoka vitrina s knjigama .... -poče Ona nabrajati.
Trešnjevo drvo, lijepe intarzije s motivom ruže na vratima ...
Motiv ruže ... reče Glas.
Na što vas ruža podsjeća?
Ruža je ...
Ruža je ruža je ... ruža ... odgovori Ona.
No, ne poznajem nikoga po imenu Ruža ....
photo by rU
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 29.05.2012. u 16:11 sati.