Napokon smo dočekali. Naslovnicu prošlogodišnjeg lipanjskog izdanja talijanskog Vogua krase tri „jedre“ žene želeći stati na kraj teroru mršavica i izmišljenih idela ženske ljepote. Napokon lijepa u broju 40. Spomenuta naslovnica ipak nije slika iz obiteljskog albuma jedne od tri punašne prijateljice na kavi u Mantovi. Pomno su to odabrane ljepotice, još pomnije obučene ili svučene kako hoćete, sa stylingom koji se očito referira na Sophiu Loren, zaziva vremena diva iz zlatnog doba hollywoodskog filma i sve to u crno-bijeloj tehnici. Napokon se i žene raskošnih oblina imaju s kim identificirati. Napokon ćemo pobacati steznike, napokon nam neće soliti pamet kako smo debele s 60-ak kila, napokon ćemo ponosno prošetati obline...napokon, napokon. Bilo je i ranije nekih pokušaja „slavljenja stvarne ljepote“ . Razlika između ove kampanje Vogua i one ranije bila je u tome što su ovi Vogueovi modeli ipak modeli, raskošniji ali ipak modeli, a oni iz kampanje za stvarnu ljepotu tek obične žene poput nas. Ipak je ovo svojevrsni „modni“ spin. Lansirajući modne ikone stila novog doba tvorci ove naslovnice više su se brinuli za vlastitu dobrobit i modnu industriju nego za „žene stvarne ljepote“. Dosadile su im kritike sa svih strana o mršavicama koje angažiraju za promociju mode, o androginim djevojčicama koje iskorištavaju u modne svrhe. To sve stoji i o tome bi se dalo raspravljati ali u pozadini svega ipak je, čini mi se, tek zgodan remake. Sve se reciklira pa i opće ženske i modne točke u povijesti. Nema to nekog velikog uporišta u stvarnosti jer, budimo iskreni, malo nas izgleda poput Twiggy ali bome još manje poput Sophie Loren ili Ave Gardner. Ono što bi trebali modni prezenteri postići je da čim vidiš komad robe na nekom modelu potrčiš u dućan za kupiti isti. U toj smo situaciji bile sve mi žene. Vidiš kupaći kostim ili donju robu na Gisele Bunchen i trč u dućan za kupiti isti komad. U kabini ti je još uvijek u glavi lijepa Gizele i umjesto da u ogledalu vidiš, kakvu takvu, sebe vidiš prekrasnu ženu nalik gazeli i dok se osvijestiš već je plaćeno. To bi bila ljepota na prvu. Još se ne snađeš a izvuku ti lovu iz džepa. Dok se ženama uglavnom prodaje ljepota muškarci „kupuju“ lifestyle. Kad vide reklamu s Cloonijem oni ti se jadni zanesu da će izgledati i biti poput njega ako naruče Martini. Ili koliko je muškaraca obrijalo bradicu na način kako to radi Brad Pitt. Zato mi jadne i jesmo vječno na dijetama a oni debeli i piju Martini. Genijalna braća Coen su tu sliku koja nam se prodaje a iza nje ništa ne stoji odlično prikazali u svom filmu „Spaliti nakon čitanja“ . Gdje u naopako izvrnutoj rukavici Clooney i Pitt postaju sve samo ne ideli muškaraca i muškarčina. Da vrijeme prije filma ne postoji koja bi žena poželjela za partnera slabića Cloonija i blesavog Pitta. Tu više ne igra ljepota na prvu. Ali tko gleda braću Coen, puno se više listaju muški i modni časopisi pa i nema straha da glumačko-modno-pjevačke ikone neće uspjeti namaknuti lovu svojim poslodavcima.
To tako funkcionira.. I nije to frivolno i zanemarivo jer radi se o čistoj kemiji, a svi ćete se složiti, kemija je ozbiljna znanost.
Ako pođemo od toga da je kod ljepote važna simetrija onda treba reći da kod oba spola vrijedi pravilo: više simetrije, veća privlačnost. A gledajući lijepo lice ili tijelo grčkih kanona, mimo vlastite volje, aktiviraju se moždani centri za ugodu. Slično djelovanju droge. Tu vrijedi formula Lijepo-Ugoda, pa tko ne bi posegnuo za Playboyem ili Voguom za izguštati se. Tako da nije baš tako glupo i nerazumno od modne industrije što koristi mršavije modele za reklamu garderobe. To zaista bolje stoji na tim mršavicama. Isto kao što ne bi bilo normalno da u Labuđem jezeru na vrhu prstića pleše balerina od 70 kila. U što bi to ličilo? Kako bi se dočarala gracioznost labuda i tko bi to gledao Ili kako bi bilo Veneri Willendorfskoj ili Rubensovim „debelim ženama “ navući najnoviji model traperica. Tako da ta estetska logika u sektoru prodaje zaista pije vodu.
A što pije vodu ili Martini u stvarnom životu? Ipak bi to bila ljepota i na drugu. Jer kako bi mogli objasniti činjenicu da su žene kroz povijest bile lude za muškarcima koji su daleko od simetričnih lica, izraženih čeljusti, prodornog pogleda ili već nečeg drugog što bi se definiralo kao lijepo. Ajmo reći da se ružnom Henriku VIII nitko nije usudio reći ne ali kako je Piccaso skupio onoliki broj žena i ljubavnica oko sebe? Ili Mick Jagger, predimenzionirana glava, velike usne, nenabildano tijelo ali ko mu može odolit. I kod žena ista stvar. Uz onu neku minimalnu ljepotu puno više igra šarm, pamet i ono što bi se reklo faktor X. Ne možete zanijekati da je puno „ljepša“ jedna Meryl Streep od Aleksandre Grdić.
U cijeloj toj priči oko ljepote zanimljiva je pojava da kada muškarac promatra muško lice koje i sam drži privlačnim dolazi do smanjivanja stupanja aktivacije moždanih centara za ugodu: razumljivo, jer biologija i kemija mu nalaže da zgodnog pripadnika istog spola doživljava kao suparnika, pa je količina ugode koju osjeća promatrajući ga bitno manja. E sad mi je jasno zašto razgovori žena i muškaraca glede muških objekata izgledaju ovako.
Prolazi prekrasna mlada žena. Obučena u neku crnu haljinu koja joj stoji ko salivena. Hod joj graciozan, profinjen. Žena se okrene za vidjeti da li joj lice odražava taj spoj ljepote i finoće. A muškarac će:
- ….više vi žene gledate druge žene nego muškarci..jer kad mi to radimo samo nam podviknete zašto to radite…
- meni nije problem priznati ženi da izgleda lijepo ali vama muškarcima je veliki problem priznati da neki muškarac izgleda bolje od vas samih
- ma ti si luda, da mi je to problem više bi radio na svom metro-seksualnom imageu
- a kako onda kad kod ja kažem da mi je neki tip zgodan ti imaš primjedbe
- zato jer ti imaš specifičan ukus
- ???
- ajde reci nekog
- prvi koji mi pada na pamet je onaj Denis Leary
- on!, ima široku facu, veliki nos nagnut prema bradi, ruralni tip. Izrazito ružan.
- ajde dobro idemo dalje – Liam Schindler Neeson – muškarčina samo takva
- on, ajme majko, široki kukovi, šlampav onako visok , preširoke face…sve najgore
- Molim! – kao izraz iznenađenja, John Travolta ha..
- taj malo izlazi van okvira tvojih seljačkih tipova ali svejedno previše feminiziran s onom rupicom na bradi (feminiziran a vozi avion…)
- Vigo the Viking Mortensen
- faca mu je nahero nekako uvijek djeluje zločest
- Gerard Butler
- ma taj kao nešto fura na prirodnu ljepotu, ali oči su mu preblizu.
- zadnji adut kojem nemaš što reći – Al Pacino
- ma daj budi ozbiljna, što ti misliš da on samo tebe čeka. A i previše je nizak za tebe.
- definiraj ljepotu onda
- što ću je ja definirati definirali su je stari Grci
- TI
- što ja?
- pa ti kao primjer ljepote.
- napokon si se pameti dočepala.
Jesam li vam rekla da je kemija ozbiljna znanost?
Velika je razlika između biti lijep svima i biti lijep „samo“ nekome.
Greta Garbo, and Monroe Deitrich and DiMaggio Marlon Brando, Jimmy Dean On the cover of a magazine They had style, they had grace - kaže Madona u svojoj pjesmi Vogue...za one koji ne razumiju engleski...Brad Pitt, neš' mi face! -kaže debeljuškasti Dalmatinac s pivom u ruci.
Post je objavljen 29.05.2012. u 09:05 sati.