Marketing
Velika Kladuša
Bila sam u Bosniiiiiiii... lalalalalala........ Doduše, ne u mom ljubljenom Sarajevu, ali nema veze. Daj šta daš. Za utjehu je poslužila i Velika Kladuša. Moja kolegica Bosanka ne može se čudom načuditi koliko ja volim tu Bosnu. A drago joj.....
Kako sam uopće završila u Kladuši..... Baš sam bila cvilila na poslu kako nisam od lani bila u Sarajevu, a ona je rekla da u subotu ide u Kladušu na izlet s riječkim penzionerima i ako hoću može i mene ubaciti. Čuj to... ako hoću.... kad je Wind propustila priliku za klaćenje, pa još u Bosni.....
A kako me samo zajebavala ekipa..... S penzićima ideš? Pa tamo ti je mjesto.... jel se ti to spremaš za treću životnu dob..... Što se toga tiče mogu vam reći da ja od sad na dalje i u buduće idem s penzićima i na kraj svijeta. Živjetli penzići! A ekipi sam rekla da promatraju stvar malo i iz druge perspektive: barem znam da ću biti najmlađa i najbolja koka u busu.
Pa da krenemo onako štreberski i školski. Krenuli smo u sedam sati iz Rijeke preko Karlovca bla bla bla..... Prvo zaustavljanje imali smo u Turnju kod restorana Žganjer koji će sada dobiti reklamu, ali antireklamu. Ne dao vam bog da tamo popijete kavu! Sva sreća da sam se ufurala u ulogu penzićke pa sam odmah iz busa izjurila u wc na pišanjac. Dok sam se vratila već je bio red na šanku dulji nego kad se besplatno mjeri tlak ili otvara novi šoping centar. Pa sam se htjela napraviti pametna i skočiti do benzinske na kojima uvijek ima neki aparat za kavu. Dobra ideja, ali sudbina nije htjela da popijem kavu u Hrvatskoj ( i hvala joj na tome). Aparat nije radio. Kad sam se vratila rekoše mi moje cure da je kava o-čaj-na! I tako ja odlučih da se strpim i popijem kavu u Bosni.
Dakle, da ponovimo gradivo, ovdje nikako nemojte popiti kavu. Osim toga, na šanku će vam uz kavu naplatiti i uslugu korištenja wc-a (znači da sam dobila gratis pišanjac hehehehe)
Na granici smo čekali dva sata, što zbog velikog broja osobnih automobila a većim dijelom zbog sporosti i nepotrebnog kompliciranja naših policajaca. Bosaci su bili u štrajku pa su nam samo ovlaš pogledali dokumente.
Sreća da je boca ličko-kordunske rakije šetala busom pa je atmosfera bila vesela.
Kad su nas konačno istovarili u Kladuši išli smo na tu famoznu pijacu. Meni su toliko bajke o njoj napričali: te nema čega nema, te sve je maltene pa džabalesku, te ima super kvalitetne turske robe..... Zamišljala sam tu pijacu kao neki ogromni prostor prepun svega i svačega onako u orijentalnom štihu kad ono.....
S jedne strane "velebna" zdanja poput ovog:
A s druge jad i bijeda... gore od ciganske čerge uz dužno poštovanje Romima:
I onda to jedno pokraj drugog blago rečeno smiješno izgleda.
Na pijaci nisam kupila apsolutno ništa. Od same pomisli na sav taj silni kičeraj i štrace slabo mi je došlo. Nisam razmažena opatijska frajla i više robe imam s raznih placa nego iz butika, ali ovdje je zaista bila roba zadnje kvalitete. Radije sam investirala ojre i kaemove u neke druge stvari o kojima ću uskoro.
Možda bi se našla i pokoja krpica i po mom ukusu, ali ne zaboravimo da ja nisam uopće popila kavu, a svi koji me poznaju znaju koliki sam kavopija. Tako da mi je samo kava bila na pameti i to po mogućnosti prava domaća, boasanska (u Bosni nemojte naručiti tursku kavu). I upadnemo mi u neki lokal tipa na brzinu sklepane pečenjare i čim sam vidjela ovaj šank (meni više liči na nečiju kuhinju) i osobito ovu džezvu na plinskom kuhalu znala sam da počinje uživancija.
A uživancija izgleda ovako:
No, no... znam da ste očekivali fildžane i lokume, ali nije to Sarajevo. Nije bitna ambalaža. Kava je bila odlična! Isplatilo se čekati.
Wc je bio poseban doživljaj. Nakon što pročitate ovo....
...ne očekujete ovo...
A onda glavna stvar zbog koje smo zapravo i išli u Kladušu... Barem nas tri frendice.......Jer sudeći po našim suputnicama ostali su u Bosnu išli zbog imitacije Vegete.
Ovo je Abid, vlasnik poznatog restorana koji se, nećete vjerovati, zove "Kod Abida". Odmah uz restoran ima i vlastitu farmu ovaca. I ne izigrava gospodina i frajera kao većina naših gazdi restorana nego vrijedno radi i usput popriča sa svakim gostom.
A ovo vam je valjda jasno što je....
Na žalost, nisu imali Sarajevko pivo pa je bio dobar i Union.
A ovo je najbolja baklava koju sam ikad pojela. Bolja i od sarajevskih. Nisu štedjeli na orasima, kore su bile toliko tanke da sam još uvijek pod dojmom, nije bila čak ni uobičajeno ubitačno preslatka, a i nije plivala u ulju. Maestralno!
Nakon blagovanja kako bi rekao Barbieri ili Joso Tariba odvelo nas opet u Kladušu da malo pronjuškamo gradom i tko nije kupio jedno pet-deset kila falše vegete da obavezno ispravi tu grešku. Ja, crna ovca kao i uvijek, nisam uzela ni jednog jedinog grama, ali sam zato uzela po kilo rahat lokuma i tanan halve i naišla na odličnu kavu "Zlatna džezva".
Neću vam sad pisati o Babi niti kopi pejstati podatke o Velikoj Kladuši. Ako vas te pizdarije zanimaju (a mo'š mislit' kako vas zanimaju) imate tetu Wikipediu. Evo vam par fotki.
Kao što vidite, ovo je pravoslavna crkva.
Pogađate -ovo je džamija.
Pa da je loše u Bosni... ovo je njihova limuzina.....
...a ovo naša... Tako mi je bilo neobično voziti se u busu koji nije od moje firme.
Ovaj sandučić me oduševio.
A kako me tek stari grad osvojio...
Nakon razgleda starog grada krenuli smo polako prema lijepoj našoj. Na granici smo odlično prošli. Čekali niti 45 minuta da nam skeniraju (naši, nego tko) dokumente. Carinik na kraju nije ni ušao u bus, a kamo li da nas je pitao imamo li štogod za prijaviti. A osim jedno pola tone falše Vegete imali smo pečene janjetine toliko da nam je bus smrdio (kad je guzica gladna onda jelo miriši, kad je sita onda smrdi) po pečenju gore nego Abidov restoran.
Atmosfera u busu je bila fantastična. Pjesma, vicevi, rakija i ne nužno tim slijedom.
A šole Milorad je legenda.....
A ova prokletinja na odmorištu Ravna Gora nije htjela dati ni jednu jedinu kap mlijeka. Krava jedna.
Kad god se vratim iz Bosne još sam danima u njihovom elementu tako da će mi još neko vrijeme kafenisanja izgledati ovako:
A i dugo nisam bila u Sarajevu.....
Post je objavljen 29.05.2012. u 07:36 sati.