Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/narodnapolitika

Marketing

PEXA U SVIJETU 'GOSPODARSTVA, POLITIKE I SEKSA.'

Eto,pizda li Vam ćorava.
Čovjek napisao 288. epizodu 'SPIG'-a!
Pexa, pozdrav!

Piše Pexa:

Pročitao sam još jednom ovaj uvod u kome si me prozvao da nešto nakucam, razmislih malo, i shvatih da zapravo zadatak i nije tako lak kao što izgleda. Niti pratim s kim se jebe Nataša Bekvalac, niti gde je drogiran osvanuo Aca Lukas (koga interesuje nek kupi „Svet“ il' „Skandal“), a opet reportažu o, kako kažeš, „normalnoj Srbiji“ ne znam kako da napravim jer mi je taj termin nepoznat. Kad ceo život provedeš u sredini u kojoj štrčiš k'o šljiva u govnetu, nisi ni po kojem kriterijumu merodavan da prenosiš i tumačiš mišljenja i stavove većine. A ruku na srce, koga bi od čitalaca uopšte i interesovalo šta se ovde kod mene događa..Dakle, potrebno je napisati nešto što će interosovati publiku...hmm..
Tekstovi koje sam do sada ovde čitao su bili ili lične 'crtice iz života' o ortacima iz detinjstva i krečenju ćerkine sobe (vrhunske dirljive i zanimljive pričice ) ili pak neka zapažanja i razmišljanja u kontekstu aktuelnih događanja. Mene ovde niti iko poznaje, niti može/hoće da me upozna kroz jedan iznuđeni tekstić u kome bih izneo istrgnuti komadić svog života i predstavio samo mali deo svojih talenata. :D A ako bih se držao naslova bloga i tvoje prozivke pa pisao iz ličnog ugla o aktuelnostima u Srbiji post bi se sveo na pljuvanje po svemu i svačemu, od besparice,nezaposlenosti, kriminala, starog i novog predsednika, izbornih kradja i prevara, mentalnog stanja, opšteg beznadja itd. To bi, verujem, bilo s radošću dočekano od dela čitalaca, ali ja to ipak neću da radim. Nije da nema materijala na pretek, i nije da bi bilo nezasluženo, ali ipak ne ovde. Pakosni nek se naslađuju na nekom drugom mestu, a razboriti neka se svojim problemima bave. Dalje, što se tiče zajebancije, zajebant sam uživo, ali duhovitost u pisanom obliku mi poprilično manjka. Ko to očekuje, nek ode npr. na tarzanija.com, na kome ima pregršt šaljivih tekstova za pisanje nadarene omladine.
Međutim, upravo mi pade mi na pamet nešto o čemu bih mogao da napišem reč-dve, jer predstavlja zajedničku nit koja prožima i seks i politiku i privredu tj. gospodarstvo i estradu, i većinu današnjih odnosa među ljudima, u korenu je dobrog dela i problema i sukoba, obuhvata sva polja interesovanja i uklapa se u tematiku bloga....ok, kat d krep, počinjem s preser#($..ovaaj, s tekstom
..treba naslov, jel? ..ne znam da li postoji sličan naslov na blogu, ali evo neka bude
PROPAGANDA
Opšte je poznato svakom homo sapiensu da je od davnina svaki uspeh, nezavisno od polja delovanja, zasnovan na marketingu i reklami. Većinom lažnoj. Za razliku od prirode koja je uređena tako da šareniji cvet lepše miriše i da je rogatiji jelen dominantniji nad šukanom pa samim tim i privlačniji srnama, u međuljudskim odnosima vladaju potpuno drugačija pravila - uspešniji je onaj ko se bolje i uverljivije reklamira, iako iza te reklame kao podloga često ne stoji ama baš ništa. I sad, nije to toliko ni strašno ako se nekad naleti na lopatu koja je nagurala novine u brus ili šonju sa tirolskom salamom u farmerkama, pa se stekne neko iskustvo i ubuduće prepoznaju takvi primerci, a sam događaj se proglasi lošom srećom. Nevolja je što laž postaje potpuno normalna stvar, do te mere da se svi prave ludi dok ludi zaista i ne postanu. I poslednjem debilu je očigledno da se npr. iza borbe protiv terorizma kriju naftni interesi ili da se dužničke krize ne mogu rešiti novim kreditima, ali iako je svima sve jasno - niti akteri prestaju sa glumom i idalje teraju po svome, niti se publika buni na to glumatanje. Posmatrano manje globalno, običan čovek iz bilo koje od okolnih državica će često npr. reći da je svestan da političari lažu u kampanjama, ali da je to ovde normalno i da se podrazumeva. I potom razdragan glasa za obećanja za koja zna da se nikad ostvariti neće. Reći će da kradu, navešće iz glave i konkretne primere i imena iz svog grada, ali kurcem mrdnuti neće da otera iste.
Takođe, isti taj običan čovek će recimo nakititi svoj CV kad konkuriše za posao i to veštinama za koje je tek juče čuo da postoje, al ko ga jebe, bitno da se zabode šljaka. A i gazde su uglavnom seljački skorojevići koji su svesni lažnih rezimea, a opet iste očekuju. I prosto se uvrede ako napišeš istinu jer odmah pokazuješ da nisi dovoljno snalažljiv. Kako na razgovorima, tako i u samim poslovima, glupan u lepom odelu po pravilu prolazi bolje nego pohabani mudrijaš. Forma potpuno svesno dominira nad sadržajem u svim segmentima i na svim poljima.
Za razliku od ekstremnih slučajeva u kojima se manipulacijama i obmanama nad priglupom masom izazivaju i vode ratovi, u blažoj varijanti dugotrajna anti-propaganda dovodi do stereotipa o glupim ovima, lenjim onima, a koji se, kada do ličnog iskustva dođe, uglavnom pokažu kako totalna suprotnost reklamiranom sadržaju. Mogao bih sad hrpu ličnih primera da navedem, al evo zadržaću se samo na najskorijem slučaju momka iz Zagreba kojeg samo ovlaš poznajem, a koji mi je samoinicijativno pomogao da nabavim knjigu iz struke koju nisam mogao nigde u Srbiji da nađem, i za koju nije tražio da mu pošaljem lovu već 2 boksa 'click and roll' Lucky Strike cigara. Na obe strane blaga neverica - gedžovan koji čita i civilizirani purger koji se sam nudi da pomogne prethodnom, a uz to pljuga ko Turčin. Sličan izraz lica sam napravio i kad sam od nepoznatog Hrvata dobio pismo u kome mi dotični šalje cd s mjuzom i čestita novu godinu. Jbg, izroda ima svuda. :) (OVO SI MOGAO I MALO LJEPŠE SROČIT', MANIJAČE - op.a.)
Istu rečenicu je verovatno izgovorio i neko od posetilaca bloga, promenivši veb stranicu razočaran što ovaj Srbin nije kao pravi reklamni prmerak svoje vrste iskoristio dobijenih 5 minuta i preimenovao naziv ovog drevnog srpskog bloga npr. u „ 
, # 
, " “. U redu, tačno je da postoji paradoks da pojedinac često ne razmišlja kao masa, i da se o ovoj materiji može još puno raspravljati („ali vi ste nama ovo..a mi vama ono“), tako da me, dragi čitaoci, možete i sporiti ali iskreno – jebe mi se. Moje stavove možete deliti, i ne morate, ali ja samo za sebe mogu da kažem da me život naučio da ni sopstvenim očima ne verujem dok dva puta ne pogledam. Posrednike i kurire ne zarezujem ni za suvu šljivu, u sve moram da se uverim lično ako je moguće, a ako nije – pustim vreme da odradi svoje i čekam novu priliku da se istina pokaže. Eto potonja rečenica neka bude naravoučenije ovog skromnog teksta s kojim isti završavam.

Legendarni isečak, dubok na više nivoa: :)


..budale razumem, ali žalosno je što se i mnogi pametni često pecaju.

PS: .. rekoh već, Igorovsky, da niti umem niti volim da pišem (sve ukupno sam 3 sastava u životu napisao), tako da ako ceniš da sam se iskenjao prekomerno, objavi samo da sam upao u kanal il tako nešto, pa da iz objektivnih razloga nema teksta, te prozovi wind..ako pak tekstić valja čemu, ti ga zalepi da zaokuplja masse neko vreme dok ne povratiš inspiraciju, a kad ti opet zaškripi ja ću rado uleteti. Sledeći put, ako do toga dođe, umesto laprdanja obećavam puno zanimljiviji sadržaj..jbg, iako sam antitalenat, osećao sam se dužan da ti bar nešto napišem kad sam već lenj da uzvartim pismom..ae pa tako.. :)






Post je objavljen 28.05.2012. u 18:26 sati.