Marketing
I still haven't found myself
Nekako se na kraju uvijek vratim pisanju, među svoje misli i tamo gdje ih iskreno mogu prenijeti. Tužna sam, ljuta, umorna i psihički iscrpljena. Voljela bih se osjećat kao da mogu sve, al nikako da dođe taj dan. Sjedim na balkonu, oči su mi pune suza, srce mi se stislo, a ja ne mogu izbacit iz sebe šta me muči. Pitam se gdje je nestala ona prava ja, koja je uvijek mogla raspoznat svoje osjećaje. Kako se riješit ovo osjećaja kad ni sama ne znam odakle počet s onim šta me muči. Možda jer mi fali moja najbolja frendica i dečko, možda nije to. Možda su me oprale svakakve emocije zbog promocije preddiplomskog studija, možda sam shvatila da su tri godine pravih studentskih dana prošle. Nisam okružena svim onim ljudima više, nema tih lica s kojima sam dane provodila. Teško je naviknut se na tako nešto. Glupa sam šta ne spremim to u lijepa sjećanja i krenem dalje. Ponekad razmišljam da će me svi oni zaboraviti, a znam da neće. No, to se ne može objasnit mom glupom srcu. Osjećam se usamljeno i jadno već previše vremena. Sad je samo pitanje dal to mogu promijeniti.
Post je objavljen 28.05.2012. u 16:20 sati.