Marketing
Makedonija 5
Ovo su bili najljepši dan i noć na cijelom putovanju. Nabijeni doživljajima.
Iz Ohrida smo otišli u Sveti Naum i posjetili tamošnji manastir. Prekrasan je, kao uostalom i većina drugih.
Sv. Naum
Kako je u blizini izvor Crnog Drima, čamcima na vesla odvezli su nas na sam izvor. Priroda ostavlja bez daha.
izvor Crnog Drima
Nema rupe u stijeni ili u zemlji iz koje suklja voda. Rijeka naprosto počinje teći usred zelenog raslinja. Voda podzemnim kanalima kroz kras dolazi iz Prespanskog jezera, te ovdje izvire iz dna rijeke kroz tisuće manjih otvora. Na pjeskovitom dnu vide se maleni vrtlozi pijeska koje kovitla voda koja izvire. Ne moram naglašavati da je voda kristalno čista.
Crni Drim se malo dalje ulijeva u Ohridsko jezero. Jaka struja drži vodu iz rijeke na okupu i ona bez miješanja s vodom iz okolnog jezera tridesetak kilometara dalje izlazi iz jezera.
Crni Drim utice u Ohridsko jezero
Sljedeća postaja je manastir Kurbinovo.
Kurbinovo
Meni jedan od najljepših, s freskama iz 12. stoljeća. U unutrašnjosti većine manastira je zabranjeno fotografiranje. Ovdje nismo imali pratitelja, pa sam iskoristio priliku za koju fotkicu freski.
Nastavljamo prema Herakleji. Herakleja je osnovana u IV. stoljeću prije Krista, u blizini današnje Bitole.
Herakleja
kupalište
amfiteatar
Ističu se prekrasni mozaici, koji su odlično očuvani.
Napokon, nakon dana ispunjenog kulturnim i prirodnim ljepotama, stižemo u Bitolu. Ali još nije kraj tog prekrasnog dana.
Bio je običan radni dan i mi smo u jednom od njihovih restorana naručili večeru sa živom muzikom. Kako je u našoj skupini bilo i dvadesetak, mahom studentica, po Bitoli se brzo pročulo da u jednom restoranu svira muzika i da su stigle studentice iz Zagreba. Naravno da su domaći dečki popunili restoran.
Ja sam sjedio za stolom u društvu četvero sveučilišnih profesora, bibliotekarke i jednog fratra. Dakle, društvo koje je garantiralo dosadnu večer. Ali bilo je upravo obratno. Poslužena je izvrsna hrana, no na to smo već navikli dosadašnjim tijekom putovanja po Makedoniji. Muzika je zasvirala. 
muzikaši
I ubrzo su nas digli na noge. Dečki su pravi zabavljači. Profesori su počeli naručivati pjesme. Domaći dečki su se priključili. Studentice zapjevale i zaplesale...
Nije izostao niti "vlakić".
vlakić
Veselje je kulminiralo zajedničkim plesom, pjesmom i razbijanjem čaša. Pamtit ću Bitolu, ali pamtit će Bitola i nas!
I nije završilo kada je bio "fajrunt". Prišao nam je jedan od domaćih mladića čiji rođak u blizini ima disco-club. Predložio je da će ga rado otvoriti samo za nas. Te uljudno pitao dopuštamo li našim studenticama da tamo nastave zabavu. Pozvao je i nas, mrvicu starije. Ne moram ni spominjati da se iz diska išlo ravno u bus i nastavilo putovanje prema Kruševu.
Post je objavljen 28.05.2012. u 09:28 sati.