Sve kreće kada se zastori spuste
Tada je moja ruka u tvojoj, tada je dan siguran od svjetlosti
Monotono, dosadno, nazovi ga po svojem.
Nema točke, nema zareza,
gledam kako bi to izgledalo.
Nema oblika, nema ime,
samo riječ.
Što radim dok tragam za sobom?
Tko sam ako nisam ništa za ponuditi?
Trčim samoj sebi u naručje
Plačem jer nemam snage
Volim jer ne znam za ništa jače.
Krečem sutra,
počinjem i odlazim u bolje
U valove i snijeg
Među morske lavove gazit po bljuzgi.
Jer kretanje izistkuje napor,
Kretanje je tako dosadno
To je jedini spas.
Pobjeći od samoga sebe u dosadi?
Spasite me noge moje,
Koračajte dalje od ovog sramotnog lica.
Što ću ako neću početi?
Zasigurno već jesam,
ne zanima me.
Zašuti galamna glavo,
Tužna misao
Prokleta životinjo.
Da si životinja, bila bi sretna.
Završavam tako porazno,
otkazujem samoj sebi dogovore,
Prošeći dalje.
Post je objavljen 28.05.2012. u 02:55 sati.