Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

NADOŠTUKANE LJESTVE











Opet sam se danas prepucavala s mojim čvorcima i pljuckala ih košticama s visoka;)

Volim, ma..... obožavam.
Jednostavno ljubim.
Tu sam baš onako, doma.
Osjetiti tu lakoću, tu slobodu svetog prostora u kojem inače borave samo ptice,
prostora u kojem iznenada izrone
zeleni puni crvenih plodova listovi,
savitljive grane koje opasno prkose mojim visoko postavljenim
nadoštukavanim ljestvama.

I tatina upozorenja odozdo:


-Daj pazi...ne idi tako visoko...čuješ...

I važno mi drži te nadoštukane ljestve dole,
kao da bi me uopće i mogao zadržati u slučaju da se opasno zanjišem,
i da me te prkosne i savitljive grane jednostavno zbace sa sebe....

- Zašto ne slušaš..jesi tvrdoglava...pa dosta si nabrala....


A ja hihoćem među granama, jedem trešnje bez ruku i pljuckam....pljuckam od miline...
Čudna me radost obuzima, nekako bliže su mi i nebo i oblaci,
a tih krupnih trešanja, kompoterica, ne može se čovjek zasititi...


Kad silazim, opet čujem njegov glas:

- Polako...ajde sad tu stavi nogu...pa tu....


Nekoliko sati kasnije, vidim dolazi on sav uzbuđen i čudno sretan.

-?

- Bio sam i ja gore.

Moram naglasiti da ima 75, premda se o godinama ne govori.

Divan osjećaj....pomiješani strah, radost, ushit, sloboda, uzbuđenje.
Sve to zrcali se zauvijek na licu i u srcu.

Mladom.





apdejtak...............................




Post je objavljen 27.05.2012. u 23:01 sati.